Pismo za budale, tražili smo, pa sad gledamo!

0
109
Pismo za budale
pismo za budale
pismo za budale

Pismo za budale. Za sav ljudski rod.

“Dragi ljudski rode i narode,

Pojma nemamo koji su nas Bogovi smestili na teme ove prelepe planete. Odakle smo došli i kuda ćemo dalje. Jeste, vera postoji, ali ipak postoji i život mimo nje. Svakodnevno lomimo noge i ruke boreći se da opstanemo u sistemu koji eksploatiše planetarne resurse, ali nam ne dozvoljava da uživamo u njima. Vrlo ograničeno u svakom slučaju. Imamo pravo na korišćenje resursa spram neke idiotske mere za vrednost. Novac. Jurnjava za nužnim zlom, koja nas baca u dimenziju iščekivanja neke tamo nadolazeće sreće. Jer kad nakupimo dovoljno tih poena, što se novcem zovu, moći ćemo da uživamo u životu. Onda jednom kao na reklami.

Kada smo pristali na ovakav blam od života? Na predavanje svog vremena i slobode u ruke vlasnika apstraktnog kapitala. Šta nam ustvari treba?

Navučeni smo na sistem iz kog nema izlaza. Sistem zahteva održavanje a služi samo eliti. Slobodni su samo oni, koji su za života u utakmici zvanoj zarađivanje, uspeli da zgrnu više nego što mogu da potroše. Svaka čast. Uvek će biti nas koji će njih “podržavati” u tome. Uvek će se naći manje sposobni najčešće duhom nadmoćni. Najsrećniji su oni kojima ne treba ništa. Nažalost retki. Mi sa potrebama i prohtevima, moraćemo da postanemo vredniji ili beskrupulozniji. Možda kombinacija tih dveju stvari. More informacija je dostupno o uspesima raznih ljudi, postoje na hiljade njihovih svedočenja. Saveti šta i kako nam je činiti…Kako da budete taj neko ko iskače nakežen s ekrana.

I šta je uspeh u životu koji traje kraće i od samog veka?

Šta je uspeh kad je kraj neminovan? Zgrabiti što više i patiti što manje. I šta onda? Zar katarze nisu divne?! Prolazak u dublji smisao besmisla, proniknuće u dalji apsurd samog postojanja. Jedina stvar koja ne podleže nikakvoj kritici ili odsustvu smisla je LJUBAV. Od te apstrakcije koja je vezana isključivo za najlepši subjektivni osećaj, ne postoji ništa konkretnije na svetu.

Matriks stalno pokušava da nas  vozi na drugu stranu. Ljubav se podrazumeva a za stvarima patimo. Počeli smo i da ih volimo. Konzumerizam je toliko perfidan da menja svest i onima koji misle da su najotporniji. Uvlači nas dublje u svoju spiralu kontradiktornosti. Ljubav je merljiva, tvrdi ovaj fenomen. I sve nas više i češće ubeđuje u to. Roditelji koji najviše vole svoju decu, kupuju za njih najskuplje igračke, muškarci koji najviše vole svoje žene kupuju im najskuplje automobile. Ili šta god. Ma da, nije više ni zabavno. Ali eto čisto da pomenem. Glasine kruže da će roboti preuzeti sve poslove, a ljudi će moći da rade ono što vole. Konačno. Valjda. Valjda ćemo nešto i od tog sveta posvedočiti.

No, opet ćemo se ipak pitati, odakle mi ovde?