“Žene biraju svoje očeve” je odavno poznata tema. Fenomen koji su mnogi psiholozi pokušavali da razjasne. Prilikom ispitivanja uglavnom bi dobijali nekonzistentne odgovore. U jednom istraživanju u Velikoj Britaniji je učestvovalo 40 žena i 15 muškaraca koji se međusobno ne poznaju. Svrha istraživanja je bila da se utvrdi na osnovu čega to žene biraju svoje životne saputnike.
Polovina ispitanica je naznačilo da su bile vrlo bliske sa ocem. Svedočile su o sjajnom odnosu sa tatom u detinjstvu. Druga polovina žena se izjasnila suprotno. Ideja je bila da se na osnovu fotografija očeva pronađu muškarci koji imaju slične ili iste fizičke performanse. Kada su uporedili i pronašli muškarce koji odgovaraju istraživanju, bila je vrlo interesantih situacija.
Evidentirano je pojačano lučenje hormona sreće kod ispitanica koje su imale dobar odnos sa ocem kada bi ugledale muškarca koji je zaista imao slične crte lica kao njihov otac. Broj jedan navedeni razlog za svoj izbor najprivlačnijeg muškarca, one su navele osećaj sigurnosti koje im on uliva.
Žene koje su imale sjajan odnos sa svojim tatom zaista su birale i izabrale muškarce koji imaju najviše sličnosti sa njihovim ocem.
Druga polovina žena, koje su imale loš odnos sa svojim tatom, nalazile su da su im najantipatičniji baš ti muškarci koji najviše liče na njihove očeve.
Zanimljivo je to da u periodu detinjstva, deca ne znaju kakvi su njihovi roditelji kao partneri i nisu skloni osudi. To znači da, iako je neka žena imala sjajan odnos sa svojim ocem, ne garantuje da će njen muž, koji je isti kao njen tata biti idealan. Varijacije su više nego velike.
Zaključak je da žene koje su imale sjajne očeve najprostijom logikom i instinktom biraju partnere sličnih performansi. One žele da replikuju taj famozni detinji odnos na svoj brak. Nekima je to baš pošlo za rukom, a većini…