Reakcija koja se razvije kao posledica konzumiranja određenih namirnica naziva se intolerancija na određenu hranu (ili sastojak od kog je napravljena). Svedoci smo sve češće pojave da je neko u našoj okolini razvio intoleranciju na gluten, laktozu, glukozu. Da li se lifestyle uvukao i pod stolnjak za vreme obroka ili se pak radi o realnim medicinskim stanjima?
Za početak, treba napraviti razliku između alergije na hranu i intolerancije. Kada je u pitanju alergija, reakcija je veoma burna, dešava se u prvih 30 minuta od uzimanja alergen namirnice i može da ima posledice fatalne po život. Dolazi do oticanja jezika, ždrela i jednjaka, i ukoliko se ne reaguje pravovremeno može da dođe do gušenja. Kod intolerancije na hranu reakcija nije toliko burna i ne može životno da ugrozi konzumenta. Intolerancija, ukoliko nije dijagnostikovana, dovodi do hroničnih stanja i umnogome utiče na kvalitet života. Pored ovih razlika u kliničkim manifestacijama postoji još jedna. Osoba koja ima alergiju na hranu, uglavnom (ali ne i po pravilu) je alergična na isključivo jednu namirnicu. Naprimer, onaj ko ima alergiju na kikiriki uglavnom nije alergičan više ni na šta. Osobe koje pate od intolerancije mogu je istovremeno razviti i na gluten i na laktozu.
Dok manje od 2 % svetske populacije pati od alergija na hranu, intoleranciju je razvilo 35 % svetskog stanovništva.
I to potvrđuju kliničke studije za one pacijente koji su bili podvrgnuti testovima. Pretpostavlja se da još oko 20 % ljudi ne zna da ima intoleranciju na hranu, jer tegobe koje osećaju, a nisu opasne po život, pripisuju načinu života ili nekim drugim faktorima.
Intolerancije se povezuje sa brojnim hroničnim stanjima i simptomima, a najčešći su:
– Gastrointestinalne tegobe koje izazivaju gastritis, nadimanje, dijareju, opstipaciju;
– Neurološke smetnje koje prouzrokuju glavobolju, migrenu, vrtoglavicu;
– Dermatološke promene u vidu akni (kod odraslih), ekcema, svraba kože, osipa;
– Bolovi u zglobovima i mišićima počev od atipičnih bolova i otečenosti zglobova do reumatoidnog artritisa;
– Respiratorne tegobe kao što su astma, rinitis, laringitis, bronhitis;
– Problemi kontrole telesne težine;
– Psihološke smetnje u vidu hroničnog umora, nesanice, depresije, anksioznosti.
Najčešći intoleranti su gluten (nalazi se u nekim žitaricama), laktoza (mlečni šećer) i glukoza (prosti šećer). Takođe intolerancija se može razviti i na aditive, boje i pojačivače ukusa koji se koriste u prehrambenoj proizvodnji. Da bi se utvrdilo stanje intolerancije neophodno je uraditi test na intoleranciju vađenjem krvi. Posle dobijenih rezultata, potrebno je prilagoditi ishranu jer se intolerancije ne leči nikakvim lekovima.