Kosa ima izuzetno snažno simboličko značenje. Njeno korenje nalazi se ispod kože i pri tome je osnaženo sistemom krvnih žila. Već sama činjenica da izrasta ispod kože kosu je povezalo s našim unutrašnjim sadržajima, fantazijama, mislima i željama. Ona govori o stanju glave onoga kome pripada.
Prljava, zapuštena, masna i nepočešljana kosa po pravilu se povezuje s neorganiziranim životom. No takođe i sa asketizmom koji donosi nezavisnost od tela svetovnih sadržaja. Budine umirene kovrdže sugerišu prosvetljenu uravnoteženost. Apolonovi zlatni pramenovi ga kao boga sunca povezuju s njegovom nebeskom ulogom. Dionizova tamna haotična kosa iskazuje ekstatičnost i opijenost vinom. Harry Potterova crna oštra kosa označava nekonvencionalne ideje i magijske moći.
Kosa u sebi sadrži DNK i na taj način omogućava precizno određivanje karakteristika svog vlasnika. Njenim proučavanjem može se ustanoviti je li osoba okrenuta individualizmu ili konformizmu. Slobodi ili inhibicijama, čak i religiju, profesiju, politička uverenja, te idole iz javnog života s kojima se dotični identifikuje.
Vitalnost kose je izuzetno velika. Pošto su ćelije kose koja izbije na površinu kože već mrtve, nju možemo rezati bez ikakvog bola. Pri tome možemo biti sigurni da će odrezane stanice biti nadomeštene novima.
Naučnici koji su se bavili proučavanjem kose ističu kako ona izgleda živi svojim odvojenim životom.
Nakon što umremo kosa ne priznaje našu smrtnost i bez ikakvih problema nastavlja sa svojim rastom. Prilikom otkrića različitih fosilnih ostataka ljudskih tijela iz drevne prošlosti sveprisutna duga kosa im u pravilu daje sablasnu životnost.
Prvi znakovi da se u nama događa neka važna transformacija mogu se primetiti na kosi. Od davnih vremena, upravo je ona igrala vrlo važnu ulogu prilikom različitih inicijacijskih procesa. Dosezanje zrelosti uobičajeno se označavalo ritualima u kojima se razbarušena mladenačka kosa oblikovala u uobičajene frizure.
Pri tome je pojavljivanje sede kose označavalo sticanje zrelosti, mudrost, autoritet, ali i postepeno umiranje.
Kosa je imala vrlo važnu ulogu i pri isticanju individualnosti žena. Kratka kosa koju su krajem devetnaestog stoljeća počele nositi označavala je potrebu žena za većim pravima i slobodom izražavanja. Nije nimalo čudno što je vrlo skoro postala i zaštitni simbol feminističkog pokreta.
Način na koji je nošena kosa u prošlosti je direktno iskazivao trenutno duševno stanje pojedine osobe. Američki Indijanci, baš kao i žene u različitim drugim tradicijama, izražavali bi svoju tugu raspuštanjem duge kose. Istovremeno na svim stranama sveta se emocionalno razdvajanje najčešće povezivalo uz šišanje ili brijanje kose.
S druge strane, kosa simbolički prikazuje i senzualnost. Ljudi vrlo često uživaju dodirujući je, osećajući njezinu težinu i strukturu, kovrdžajući je stavljajući po njoj različite ukrase.
Muškarčeva kosa označava snagu, hrabrost i potenciju. Pa tako pojavljivanje ćelavosti ugrožava njegove dotadašnje pozicije. Istovremeno žena izražava svoju privlačnost češljanjem kose i provlačenjem prstiju kroz nju.
Ima i mračna strana ove priče. Prema legendama, nebeski anđeli su bili toliko privučeni prekrasnim ženskim kosama da su osetili požudu. Upravo zbog tih razloga prilikom boravka u crkvama i hramovima žene pokrivaju svoje glave maramama.
Smatra se da kosa ostaje povezana s dušom i nakon njenog razdvajanja od tela. Ona simboliše dušina svojstva, sabirajući u duhovnom smislu njene vrline. Otuda dolazi kult svetačkih relikvija kod kojih se vrlo često koriste pramenovi kose. Kroz kontakt s njima ljudi su verovali da će ostvariti preuzimanje kvaliteta koje su bile prisutne kod određene svete osobe.
Slična praksa postoji u brojnim porodicama gde se čuvaju pramenovi novorođenih beba. Ne samo kao održavanje uspomene, nego i kao želja da se nadživi stanje osobe koja je kosu nosila.
U Kini postoji ceo simbolizam rasutih i raspletenih kosa unutar obrednog ponašanja. Još i danas su znak žalosti, a nekada su bile i znak pokornosti. Raspletenu kosu nosili su neki besmrtnici, baš kao i učesnici taositičkih rituala. Slično tome su se antički obredni plesovi izvodili raspletenih kosa, a takvu kosu su nosili i čarobnjaci. Takođe i kandidati za pristup u lože tajnih društava. Raspletena kosa označavala je neprihvatanje ograničenja i konvencija individualne sudbine, običnog života i društvenog poretka. U moderno vreme slične su poglede zastupali hipiji i bitnici.
Vrlo često se kosa smatra upravo sedištem duše ili jednom od više duša koje se nalaze u našem telu.
Na Sumatri puštaju da deci raste kosa, kako ne bi izgubila kosu koja u duši prebiva. U jednom delu Nemačke verovalo se da ne valja seći kosu detetu dok ne odraste kako ne bi navuklo zlu sreću. U brojnih je naroda prvo šišanje detetove kose popraćeno značajnom svečanošću uz obilje postupaka koji trebaju da odstrane zle duhove. Smatra se, naime, da je dete u to vreme u odnosu na zle sile izuzetno ranjivo. Jer smo se šišanjem prve kose lišili jednog dela životne snage.
Tako je i kod Hopi Indijanaca koji toj radnji pristupaju samo kolektivno i samo jednom godišnje za svečanost zimskog solsticija. Kod Inka se prestolonasljedniku prvi put šišala kosa kad se prekinulo dojenje, to jest nakon što je navršio dve godine. Tada bi istovremeno dobio i ime. Bila je to velika svečanost kada su se na dvoru okupljali svi kraljevi rođaci.
Svi ovi opisani postupci pokazuju odnos koji je uspostavljen između kose i životne snage. Budući kralj prima ime i postaje ličnost koja gubi prvu kosu. Ta kosa je pripadala njegovom životu pre rođenja. To znači da u toj radnji njegova lična životna snaga zamenjuje snagu koju je dotad imao od svoje majke. Takvo tumačenje potvrđuje i činjenica što je istovremeno odbijen od dojenja.
U simboličkom smislu kosa je povezana i s travom, zemljinim vlasima, to jest s rastinjem. Za ratarske narode je rast kose poput rasta hranjivih biljaka. Tako da nije nimalo čudno što su joj poklanjali veliku pažnju. Rast je ujedno i uspinjanje na nebo. Nebo prosipa plodne kiše po zemlji usled kojih niknu biljke i nakon toga one rastu natrag prema nebu. Kosa se u toj simbolici povezuje i s perjem. S toga je uvijek prisutna prilikom obreda slanja glasnika koji bi trebali bogovima preneti želje ljudi.
U praksi hrišćanskih crkava sve što se odnosi na kosu predstavlja različite simbole. Pustinjaci su puštali kosu da raste. Sledeći pristup Nazarenaca, samotnici nisu nikada smeli upotrebiti britvu ili makaze. Tek u srednjem veku pustinjaci su počeli rezati kosu jednom godišnje. Kod njih se kosa nije smatrala ukrasom. I kasnije svi oni koji su predano pristupali veri. Muškarci i žene, bili su u znak pokore ošišani. Odrezati kosu starijem čoveku bio je znak zavisnosti, neka vrsta stavljanja pod okrilje. Smatralo se da je snaga u nošenju dugih kosa, pa njihovo šišanje poprima značenje gubitka moći.
Kod laika žene nisu smele nositi kratku kosu osim u vreme pokore. Pokajnici oba pola bivali su nagovarani da odrežu kosu. Klement Aleksandrijski i Tertulijan nisu dopuštali ženama da boje kosu ili nose vlasulje. Te su zabrane proizlazile iz duha pokajništva, koji je branio veštine zavođenja.
Važnost koja se pridavala kosi bila je tolika da je neposluh u tom pogledu mogao sprečiti ulazak u crkvu ili ga lišiti verskog ukopa. Sečenje kose mladićima pratile su molitve. Drevni i srednjovjekovni sakramentari sadrže molitve za takve prilike.
Astrološki gledano kosa se povezuje s planetom Saturnom. On u astrologiji predstavlja jednog od glavnih mehanizama za kontrolu karme. U tom kontekstu nije nimalo čudno što se tradicionalno verovalo da se u kosi nalaze sećanja na naše prošle živote i programi koji nas uslovljavaju u ovom životu.