Torba svake mame u određenom periodu odrastanja izgleda haotično. Uglavnom je to rupa bez dna u kojoj se sigurno nalazi i rupa do Alisine Zemlje čuda. Ta torba ima više darova nego Deda Mrazov džak jer su sve detetove potrebe sadržane u njoj. A mama, koja ima ulogu irvasa nosi čaroliju na svojim leđima. Ta torba, pored mnogobrojnih uloga ima i onu da bude kanta za đubre. Deca ga non stop prave, a ulične kante ne rastu tako brzo. Ili barem ne na svakom koraku.
Poruka koju šaljete detetu kada mu kažete:
“Ne bacaj to na zemlju, stavi u džep ili daj meni” ,
nije da ste vi samo puki sakupljač smeća, ne! Vi ste čuvar prirode i zemlje koju ostavljate u amanet budućim pokolenjima. I kakva je to uostalom torba ako nije makar jednom glumila kantu za đubre? Evo nekoliko situacija u kojima se možete naći. Pokušajte da odreagujete pametno:
Scena prva
Dete jede čoko bananicu u parku. Kad isprazni sadržaj kesice, nonšalantno predaje ambalažu majci. Ona letimice baca pogled oko sebe, shvata da je kanta udaljena tri svetlosne godine. Gužva papir i ubacuje ga u torbu.
Zaključak
Sugerišite detetu da je mnogo bolje u parku gricnuti neko (suvo) voće. Čoko bananica, osim što je klasičan slatkiš, od nje ostaje ambalaža koju ne možete više iskoristiti.
Scena druga
Dete je žedno. Prilazi majci i traži vodu. Ona, ne gledajući, ubacuje ruku u torbu i vadi flašicu vode. Kad je isprazni vraća je majci. Majka flašicu vraća u torbu.
Zaključak
Dozvoljeno je detetu davati da pije vodu u parku pošto flašicu možete iskoristiti još koji put. Još je bolje ukoliko posećujete parkove u kojima ima česma sa pijaćom vodom.
Scena treća
Dete traži od majke krede. Uvlači ruku u torbu, čuje se šuškanje. Vadi kesu u kojoj su spakovane krede. Daje ih detetu. Kesu zadržava za sebe. Vraća je u torbu.
Zaključak
Dozvoljeno je dati detetu krede. Kartonska kutija u kojoj stignu se veoma brzo raspadne pa je kesica neophodna. Osnovnu ambalažu u kojoj su krede kupljene mama čuva u torbi.
Scena četvrta
Dete prilazi majci sa novim prijateljem iz parka koji gricka grisine. Pita da li može i ono. Majka odobrava. Kad isprazne kesicu prosleđuju je majci. Ona je gužva i ubacuje u torbu.
Zaključak
Prazna kesica od grisina ne može se iskoristi ni za šta više. I da li deca između dva grickanja u parku uopšte imaju vremena da se igraju?
Scena peta
Jesen u parku. Opalo lišće, kestenje i kamenje. Dete revnosno skuplja darove za svoju mamu koja ih sa oduševljenjem prima i stavlja u torbu.
Zaključak
Na kraju svakog oktobra skupljene zalihe kestenja vam omogućavaju da otvorite mali štand i zaradite nešto novca prodajući pečeni kesten. Ukoliko je dete dovoljno odraslo možete i njega uključiti u prodaju.
Scena šesta
Dete je pronašlo izgubljenu igračku drugog deteta. Vlasnika nema pa vas pita da li može da je ponese kući.
Zaključak
Da li se ovako postaje lopov? Ne, na ovaj način pomažete radnicima gradske čistoće.