Razmišljam i računam, ali nikako ne mogu da priuštim dadilju i kućnu pomoćnicu. Moja žena je prinuđena da ostavi svoj posao i radni dan u potpunosti posveti kući i deci. To podrazumeva menjanje pelena, spremanje obroka i hranjenje, šetnju, ali to je samo početak. Da, ona je majka i prirodno je da brine o svojoj deci. Ali razmislite koliko para moraju da daju majke koje to, zbog posla, ne mogu.
Kad pogledam papir, vidim samo zaduženja i brojke.
Čuvanje dece – 35.000 mesečno;
Održavanje kuće sa kuvanjem – 35.000 mesečno;
To mu dođe na 70.000 mesečno, bez ostalih troškova kao što su računi, hrana, gorivo, dečja garderoba, pelene, obuća i odeća. Žena i ja se pretvaramo da smo carevi u novim odelima.
Moja žena na svom poslu nije zarađivala ni blizu sume koja može da pokrije dadilju i kućnu pomoćnicu.
I onda sam ja razmišljao šta nam je činiti. Kućni budžet je bio ozbiljno narušen našom željom da imamo veliku porodicu. Briga o troje dece, kao i o domu nije ni malo laka niti naivna stvar. Onda sam pokušao da napravim paralelnu računicu i izračunam koliko košta jedan radni dan moje žene, od kad ne radi, i njen radni dan u kompaniji u kojoj je bila zaposlena.
Vrlo je jednostavno. Ako nas dadilja i spremačica koštaju 70.000 mesečno i rade kod nas 320 sati mesečno (po 8 sati dnevno), radni sat košta 214 dinara, a radni dan 1.750 dinara. Za svaku od njih. Obzirom da radni dan moje žene uključuje i usisivač i šerpu i decu, moja žena kod kuće dnevno zaradi 3.500 dinara.
U kompaniji u kojoj je radila, moja supruga je mesečno zarađivala 48.000 dinara. Radila je, takođe, 8 sati dnevno, 6 dana u nedelji. Iako je to suprotno zakonu, prekovremeni rad (sve više od 40 sati nedeljno) se nikad nije tako i plaćao. Jednostavno je bio podrazumevana kategorija. Ali da se vratimo računici. Za platu od 48.000 dinara i 192 radna mesečna sata, izlazi da radni sat košta 250 dinara, a radni dan 2.000.
Svakome ko je završio 4. razred osnovne škole je jasno da ova nejednačina sa bezbroj nepoznatih ne može biti rešena upotrebom elementarne logike.
Iako se radni sat moje žene na poslu materijalno više vrednuje, njena vrednost u našem domu je neprocenjiva i nemerljiva novcem.
Jer ona je hrast, stub, centar koji prima i emituje tu gravitacionu silu koja nas sve drži na okupu. Ona je polazišna i završna tačka svih naših kretanja. Ne postoji suma novca koja to može da plati.
A onda se vratim u realnost i shvatim da nijedna ljudska vrednost neće platiti račun za struju niti kupiti hleb.