Domaći zadaci su opet tema rasprave. Sada i naučne. Rezultati koji su objavljeni čine se ubedljivim. Domaći zadaci u osnovnoj školi su potpuno besmisleni. U stvari, gori od besmislenih. Stres domaćih zadataka utiče na kvalitet dečijeg sna i može da učini da deca stvore otpor prema učenju.
Profesor Harris Cooper sa Univerziteta Duke se bavio istraživanjem na ovu temu. Tokom 16 godina, od 1987. do 2003. godine ispitao je 120 studija o efikasnosti domaćih zadataka i još 60 studija iz 2006. godine. Zaključio je da domaći zadaci koji od srednjoškolaca zahtevaju manje od dva sata angažovanja umereno unapređuju njihovo obrazovanje. Ali, srednjoškolci i studenti mogu imati korist od male količine domaćih zadataka. A šta je sa osnovcima?
Cooper je utvrdio da ne postoji akademska korist od domaćeg zadatka kada je osnovnoškolsko obrazovanje u pitanju.
Ali je i zaključio da domaći stvara negativna osećanja prema školi.
Iako se Cooper- ova studija pojavila još pre 10. godina, tek sad je dospela u žižu interesovanja. I to zahvaljujući Heather Schumaker, autorki knjige U redu je biti drugačiji. Ona se zalaže za ukidanje domaćih zadataka i tvrdi da ako želimo da nam deca postižu bolje rezultate treba da im obezbedimo više sna i vremena koje provode na otvorenom.
Problem je u tome što bez obzira koliko glasno ili koliko često istraživači tvrde da domaći ne pomaže deci, nastavnici, škole i roditelji insistiraju da to utiče na porast dobrih veština, navika i predstavlja neophodan deo obrazovanja.
Prema rečima profesora Coopera njegova bitka sa domaćim zadacima traje već 10 godina i kod kuće i u učionici. Kaže da je najveća ironija što se svo vreme bori na obe strane. Na poslu je policajac za domaći, a kod kuće saučesnik za izbegavanje istog. Sa jedne strane bori se sa kolegama oko količine domaćih zadataka, a sa druge tera svoju decu da završe sve obaveze na vreme. I vremenom je shvatio da ni jedna strana nema korist od tih argumenata.
Većina roditelja tvrdi da domaći zadaci kuću pretvaraju u bojno polje. Mnogi od njih smatraju da je bezbolnije i za decu i za njih da plate privatne česove samo da bi izbegli dramu tablice množenja. Cooper takođe tvrdi da dolazi do povećenog broja rasprava među supružnicima upravo zbog povećane tenzije oko nerešivih domaćih zadataka.
Školski savet jedne škole u Torontu sproveo je izveštaj o efektivnosti domaćih zadataka u 2008. godini i kreirao novu obrazovnu politiku koja uključuje ukidanje domaćih zadataka za osnovce. Do ovakve odluke doveli su rezultati 6-ogodišnjeg ispitivanja učinka domaćih zadataka. Naime, nekoliko razreda osnovne škole nije dobijalo domaće zadatke, a nekoliko jeste. Deca koja nisu imala domaći su postizala bolje rezultate na testovima od dece koja su bila u obavezi da ga rade.
Zašto su učitelji, nastavnici i roditelji toliko vezani za ideju da je normalno za dete kad dođe iz škole da uradi domaći?
Oni provedu pola dana sedeći, slušajući i poštujući pravila ponašanja kada, razvojno, treba da istražuju, eksperimentišu, socijalizuju se i postavljaju pitanja. A ne samo da odgovaraju na njih. Gradivo je samo jedan deo dečijih života. Njima je potrebno vreme za igru.
Zagovornici domaćih zadataka tvrde da oni pomažu deci povećavajući njihovu odgovornost i bolje planiranje vremena.
Za jednog sedmogodišnjaka je mnogo delotvornije da uči kroz igru nego kroz nastavni plan i program. Kroz interakciju deca uče i usavršavaju svoje veštine i strategije. Ovo im mnogo više pomaže da u kasnijim razredima bolje savladaju zadato gradivo od domaćeg zadatka u prvom razredu.