Da bismo sreli ljubav svog života, moramo da verujemo da smo je dostojni

0
172
Da bismo sreli ljubav svog života
ljubav
ljubav

“Jednog dana, nekome neće biti važna količina i način na koji iskazujete ljubav. Taj neko neće stajati na površini vašeg bića, već će se nalaziti sa vama u velikim dubinama.”

Život nas svakodnevno uči novim stvarima, kako bi između ostalog uspeli da pepoznamo i definišemo svoje težnje.

Put slomljenih srca, pogrešnih veza, intenzivnih pozitivnih i negativnih osećanja, vodi nas do “cilja”. Apsorpcija svega navedenog, donosi nam mudrost i jasniju sliku šta, koga i kako želimo.

Neki ljudi prosto imaju sreće, neki moraju puno i dugo da uče. Koliko je samo ljubavnih priča iz zrelih godina. Ko kaže da je nemoguće. Ljudi se probude u svojim spoznajama nekada vrlo kasno, a poneki nikad.

Puno je ljudi koji odžive život uspavani. Zbog svoje začepljenosti propuste mnogo toga. Za pravu ljubav potrebno je biti otvoren na velikom broju frekvencija.

Dakle, znati šta hoćemo, i verovati da smo vredni toga dve su različite stvari.

Može neko da misli da je spreman i da želi nekome da otkrije sve tajne i dubine svoga postojanja, a onda kada se neko pojavi ko to želi da sazna, usledi povlačenje.

Ponekad bez svesti o tome, najviše možemo da budemo uplašeni baš od onoga što žarko želimo.

Kada nam je ljubavni život u haosu, nemoguće nam je da uplovimo u sfere “višeg ja”. Ne možemo da živimo najbolju verziju sebe.

Ako se u tom periodu pojavi prava ljubav, sigurno je nećemo prepoznati. Moguće je da nas intezitet osećanja i strasti pri susretu sa tom osobom, natera da, bukvalno, pobegnemo.

Lako je reći da želimo da nas neko prihvati i voli, onakve kakvi zaista jesmo. Ponekad kada nam se to desi i taj neko nas prihvati tako, bude nam previše jako. Prosto, ne postoji ta spremnost za tako veliki poziv.

Ako nismo spremni da preuzmemo rizik i prepustimo se trenutku, budućnost se ogleda u večitim manje-više propalim vezama. U najmanju ruku bledim.

Ljubav je kocka, ko preuzme najveći rizik, ima šansu za najveći dobitak.

Istina je da put otkrivanja prave ljubavi u životu, možete da ugrozite samo vi lično. Čak i kada su neke druge osobe umešane u odnos. Ova konstatacija se odnosi samo na slobodan svet, gde ljudi imaju pravo da biraju. Hvala Bogu.

Izazov počinje kada prava ljubav prvi put zaboli. Toliko jako boli, da mnogi odustanu. Intenzitet patnje je isti kao i intezitet ljubavi. Za neke ljude je to pravi horor.

Ako želite da osetite magiju iskonske bezuslovne ljubavi, morate da verujete da ste vredni toga. Da ste to upravo zaslužili. Da to nije samo ono što želite, već i da će biti ostvareno.

Veoma je lako kroz život ići kao skeptik. Pa kao takav u svemu videti sumnju. Onaj ko ne veruje u mitske ljubavi, neće mu se ni dogoditi. Ništa nije u životu sigurno. Možda upravo skeptici ne bi mogli mentalno i duhovno da podnesu tu količinu uzbuđenja.

Treba svoj put nezadovoljstva pretvoriti u put zahvalnosti.

Kukanje i zvocanje ljude baca na površinu samog bivstvovanja. Tu tumaraju oni večito nezadovoljni, zajedljivi, koji ne mogu da vide svoje korake i svoj životni put. Njima je teško da se promene, ali “nada zadnja umire”.

Prihvatanje  onoga što si želeo u životu ne ide uvek lako. Ponekad se ljubav desi u pogrešno vreme. Pogrešnom osobom, i životne okolnosti. Ali kad udari uragan strasti i privlačnosti, teško je izboriti se protiv.

Većina ljudi želi da im se to desi. Da budu pogođeni Kupidonovom strelom i da ne znaju šta ih je snašlo. Da li ćete biti dovoljno hrabri da prihvatite nekog ko je “pogrešan” za vas, to je drugo pitanje. Individualni pristup.

Neko je spreman da rasturi porodicu, da kaže NE tradiciji, da prevaziđe milion “barijera” da bi ostvario ljubav. Da kaže roditeljima NE, da promeni veru, da ne bira kontinent ni poreklo.

S’ druge strane, ima onih koji pred izazovom ustuknu. Na prvo negodovanje roditelja, ili sredine prave korak nazad. Zakopavaju svoje emocije, u najdalje delove duše. Težak život ih čeka…

Ljubav nikad ne ostaje zakopana. Ona ne može da umre. Ona hoće napolje. Hoće svoju polovinu. Ljubav traži da bude ispunjena. Ona zahteva i naređuje. Stvara nuždu od najveće hitnosti. Na kraju, ako je neostvarena, stvara tihu agoniju života. Počne da se pretvara u tugu. Počne da boli  kad ne može van. Da osuđuje. Da bude agresivna. Upoređuje. Biva zajedljiva. Neostvarena ljubav zvoca a može da počne i da mrzi…

Budite spremni i hrabri, prava ljubav dolazi jednom. Verujte svojim nadčulima, i da može da se desi. Ostvariva je.