Da li visoka inteligencija zaista može biti prepreka u pronalaženju srodne duše? I ukoliko je odgovor pozitivan, zar ista ta visoka inteligencija ne bi trebala i da “zna” kad je pronašla srodnu dušu? Ipak, čak i kroz istoriju smo svedoci da su gotovo svi veliki umovi kroz život koračali sami. Šta je to što visoko inteligentne ometa da pronađu srodnu dušu?
Visoko inteligentni ljudi su generalno analitičniji pa taj princip primenjuju i kada su partnerski odnosi u pitanju. Oni se koriste sistemom predviđanja koji im omogućava da u svakodnevnom životu lakše ispune zadatke. Predviđanja kojima se koriste vlasnici visokog IQa su sposobnosti analiziranja situacije, kao i korišćenje prethodnih iskustava u rešavanju problema. Ukoliko se ovaj princip primeni i na srodnu dušu, uopšte nije teško zaključiti kako i zašto visoka inteligencija može da radi protiv vas.
Naime, razlog zbog kog se završila jedna veza ne mora biti i razlog zbog kog treba da se prekine svaka sledeća.
Visoko inteligentni su takođe mnogo introvertniji. U paru sa analitičnošću, nastaje osoba koja odaje utisak hladne i nezainteresovane. Ipak, iza zavese se krije osoba koja životne zaključke donosi isključivo na osnovu egzaktnih stvari koje je proživela pa otuda i višak opreza. Ipak, da biste pronašli srodnu dušu morate malo da pustite dizgine i shvatite da ne postoje dve identične stvari na planeti. Tako ni svaka veza koju ostvarite nije kao ona prethodna ili naredna. A samim tim ni iskustva koja u njima steknete.
Visoko inteligeni razmišljaju analitično, čak i kada su odnosi u pitanju. Za njih je bolje da budu sami nego u lošoj vezi.
Ipak, racionalno razmišljanje nije jedna od staza koja će vas odvesti pred vašu srodnu dušu.
Za spoj ovakve vrste je neophodno potpuno se predati. Zaboraviti na sva prethodna iskustva i očekivanja. Prepustiti se talasu neočekivanosti koje vas može povesi u najnezaboravniju avanturu vašeg života. Pronaći srodnu dušu je blagodet kojoj se ne treba opirati.