Da li znate?…Razmišljanje nije ništa drugo nego izlazak iz sadašnjeg trenutka. Sve naše misli odnose se na ponavljanje prošlih trenutaka ili predviđanje i planiranje budućih. I dokle god aktivno razmišljamo, mi bežimo iz sadašnjeg trenutka – jedinog trenutka u kojem se događa život. Ko tu koga vozi?
Allan Watts, britanski filozof, pisac i govornik rekao je da “Osoba koja stalno razmišlja, nema o čemu razmišljati nego o svojim mislima. Tako izgubi dodir sa stvarnošću i živi u svetu iluzija.” Zanimljivo je da često živimo upravo u suprotnom uverenju da se to događa osobama koje ne razmišljaju.
Razmišljanje je deo nas i nikada mu nećemo pobeći. Niti tome trebamo težiti jer naravno da misli mogu biti korisne. Ali trebamo ih kontrolisati na isti način na koji kontrolišemo ego. Ako se ne kontrolirišu, one postaju vozač. A ono što bi trebale biti je vozilo.
I ništa više od toga.
Retko smo svesni svojih misli. Ne razmišljamo o njima već o onome što nam te misli govore. Verujemo da se događaju automatski i da nemamo preteranog uticaja na njih. Verujemo da je potpuno normalno razmišljati o svim stvarima o kojima razmišljamo, čak i ako te misli loše utiču na nas i ljude kojima smo okruženi.
Ali misli su naš izbor, jednako kao i naš stav i pogled na svet. Nije dovoljno reći “Takav sam i gotovo”. Skoro sve što radimo i osećamo, tu je zbog misli, a one se mogu menjati. Misao je ta koja nam stvara nelagodu, sram, ljubomoru i stres. Isto tako, ona stvara uzbuđenje, nestrpljivost i sreću. I upravo zato bi misli trebale da služe nama, a ne mi njima.
Svesnim biranjem sopstvenih misli možemo potpuno promeniti svoju svakodnevnicu.
Ako nam nešto stvara nelagodu, prestanimo o tome razmišljati. Istražimo uzrok misli koja nam stvara takav osećaj i uklonimo je. Promenimo ugao gledanja ili se preusmerimo na nešto drugo.
To ne znači potiskivati osećaje; naprotiv. To znači prihvatiti ih i svesno prepoznati misao koja ih stvara. Najčešće su te misli toliko nepotrebne, besmislene i neutemeljene da nestanu onoga trenutka kada se osveste.
I dok se mi opterećujemo sa juče i sutra, danas nam prolazi. Dok planiramo šta ćemo uraditi kada rešimo ovo i ono, godina nam prolazi. Dok iščekujemo bolje dane kada ćemo imati sve ono za što radimo, život nam prolazi.
Ako ne znamo biti mirni i zadovoljni u jednom kratkom, sadašnjem trenutku, zašto mislimo da ćemo to ikada znati dugoročno? Ako dopuštamo mislima da nas sada vode iz sadašnjeg trenutka i time nam stvaraju probleme i sve one druge neugodne osećaje, zašto mislimo da ih jednoga dana više neće biti?
One neće nestati kada pronađemo partnera kojeg želimo ili kada dobijemo sav onaj novac koji verujemo da nam je potreban. One će samo nastaviti da rade ono u čemu su dobre – tražiće nove probleme i kontrolisati nas.
U sadašnjem trenutku ne postoje brige i stres. Misli su te koje ih stvaraju. Misli koje putuju iz prošlosti u budućnost, a retko se zaustavaljaju u sadašnjosti. Ako ne naučimo da ih kontrolišemo, one će to uvek raditi. Čak i onda kada budemo imali sve.
Jer dokle god dopuštamo mislima da nas voze, mi smo samo suvozač u vlastitom životu.
I ništa više od toga.
Izvor: Atma.hr