Y hromozom biološki jeste simbol muževnosti. Međutim poslednja istraživanja su pokazala da je ovaj mali deo DNK molekula sve, samo ne jak i postojan.
Uprkos tome što nosi SRY-gen – glavni prekidač koji određuje da li će se embrion razviti u mužjaka (XY) ili ženku (XX), Y hromozom sadrži mali broj drugih gena. Takođe, jedini je hromozom koji nije neophodan za održanje života.
Y hromozom, dakle, ne samo da nije ključan za održanje organizma, već doživljava i ubrzanu degeneraciju.
Ukoliko se ova stopa degeneracije Y hromozoma nastavi, ovaj deo DNK molekula nestaće u narednih 4,6 miliona godina. Verovatno ste upravo pomislili da je u pitanju veoma dug vremenski period. Ali bi trebalo imati na umu da je izuzetno kratak u odnosu na 3,5 milijarde godina, koliko postoji život na Zemlji.
Danas, ženke poseduju dva normalna X hromozoma, dok mužjake karakteriše jedan X i jedan zakržljali Y hromozom. Ali, Y hromozom nije oduvek izgledao ovako. Ako vratimo istorijski sat unazad, u period od pre 166 miliona godina – vreme nastanka prvih sisara, videćemo da je na njegovom mestu postojao takozvani proto-Y hromozom. On je bio iste dužine kao X hromozom i sadržao iste gene.
Doduše, imao je jednu veliku manu. Za razliku od drugih hromozoma, koji u svakoj našoj ćeliji dolaze u vidu dve kopije, Y hromozom postoji samo u jednom primerku i prenosi se sa očeva na sinove.
To znači da geni na Y hromozomu nisu podložni genetskoj rekombinaciji. Ona omogućava razmenu gena između parova hromozoma prilikom nastanka svake nove generacije. Takođe služi i eliminisanju potencijalno opasnih genetskih mutacija.
Lišeni svih pozitivnih aspekata koje rekombinacija donosi, geni Y hromozoma počeli su vremenom da se deformišu, dok su neki od njih sasvim nestali iz genoma.
Uprkos tome, nedavna istraživanja pokazala su da je Y hromozom razvio neke vrlo ubedljive mehanizme za kočenje ovog procesa. Na taj način usporava stopu gubitka gena, pa možda čak i njegovo potpuno zaustavljanje.
Jedan od primera je nedavna studija danskih naučnika, objavljena u magazinu PLoS Genetics, u okviru koje su proučavani delovi Y hromozoma 62 različita muškarca.
Naučnici su otkrili da je Y hromozom podložan velikoj strukturalnoj rekombinaciji. Ona omogućava amplifikaciju (umnožavanje) gena na tom hromozomu, čime se podstiču zdrave spermalne funkcije i smanjuje stopa gubitka gena.
Studija je takođe pokazala da Y hromozom razvija neobične strukture, zvane genetski palindromi, koji štite gene od dalje degradacije. Genetski palindromi predstavljaju delove DNK koji se čitaju isto u oba smera. Baš kao što je to slučaj sa pojedinim rečima, poput reči kajak.
U palindromskim delovima zabeležena je visoka stopa konverzije gena. To je proces kopiranja koji dovodi do popravljanja oštećenih gena putem upotrebe neoštećenih gena.
Y hromozom postoji kod sisara i još nekih vrsta. Ako uzmemo u obzir druge vrste, možemo videti čitav niz dokaza koji ukazuju na to da umnožavanje gena predstavlja generalni princip. Ti umnoženi geni imaju ključnu ulogu u proizvodnji sperme (barem kod miševa). Takođe, učestvuju u regulisanju odnosa između broja mužjaka i ženki, prilikom stvaranja novih generacija.
Kada je reč o mišljenju naučne javnosti, ono je podeljeno. Naučnici koji smatraju da će Y hromozom opstati, kao glavni argument navode da su njegovi odbrambeni mehanizmi izuzetno efikasni i da dobro rade posao. S druge strane, deo stručnjaka smatra da budućnost Y hromozoma visi o koncu. I da će konac na kraju pući. Debata i danas traje.
Ipak, čak i da Y hromozom nestane kod ljudi, to ne znači da će sa njim ujedno nestati i muškarci. Uprkos tome što je Y hromozom nestao kod pojedinih vrsta, za reprodukciju je i dalje neophodna zastupljenost i mužjaka i ženki.
Iako je Y hromozom neophodan za normalnu ljudsku reprodukciju, zanimljivo je to što mnogi geni koje nosi ne bi morali da budu prisutni ukoliko se koriste pomoćne reproduktivne tehnike. To znači da bi genetičko inženjerstvo uskoro moglo da zameni genetsku funkciju Y hromozoma, omogućavajući začeće neplodnim muškarcima.
Ali, čak i ako u budućnosti zaista svako bude mogao da se ražmnožava na ovaj način, to ne znači da će ljudi prestati da se razmnožavaju prirodnim putem.
Nestanak Y hromozoma svakako je veoma interesantna i vruća tema na polju genetičkog inženjerstva, ali malo je razloga za brigu. Još ne znamo da li će zaista nestati. Čak i ako to bude slučaj, razmnožavanje i dalje neće moći da se odvija bez muškaraca.
Da li znate od koga dete nasleđuje inteligenciju, oca ili majke? Ukoliko želite da saznate, tekst možete pročitati ovde.
Izvor: 6yka.com