Jabuka je u hrišćanskom svetu plod drveta znanja koji je, uprkos jasnoj naredbi Božijoj, ubran. Njen oblik predstavlja potpunost i jedinstvo, nasuprot naru koji predstavlja mnoštvo. Postala je simbol zemaljskih strasti i sklonosti prema materijalnom, što je u potpunoj suprotnosti sa Božijim zakonima. Baš zbog ovoga jabuka predstavlja znanje i žeđ za njim. Moguće da je titulu Rajskog voća dobila ne zato što je bila okidač za izbacivanje iz istog, nego zato što je bila zabranjeno voće Zlatnog doba.
I u drugim kulturama jabuka se povezuje sa onim svetom. Kelti veruju da je to voće bogova koje su nam darovali. Za njih ona predstavlja plodnost i brak i obavezan je poklon koji mladoženja daruje svojoj nevesti. Time pokazuje želju da im brak bude dugovečan i želju da mu baš ona rodi decu. U kineskoj kulturi jabuka se poklanja kada se potpisuje primirje jer ona za njih jeste baš to – mir. U starogrčkoj mitologiji ova voćka pripada Veneri, boginji ljubavi.
Tek, voće o kom su sigurno vođene najžustrije polemike, kome je posvećeno puno pesama i priča, voće koje i dan danas izaziva oprečna mišljenja (bar što se mitološkog tumačenja tiče). Ipak, nauka ima jedan sasvim drugačiji stav prema rajskoj vitaminskoj bombi. Prema njihovim rečima, jabuka, koja pripada porodici ruža, u svom ranom periodu postojanja uopšte nije bila crvena. Nekada je drvo divlje jabuke davalo plodove koji su bili izuzetno gorki i suvi, potpuno opori ukusom. Plodovi su imali tamno i svetlo zelenu boju, eventualno žutu. U fazi punog zrenja plod je mogao da ima narandžastu boju kore. Odakle onda današnjim jabukama sve te divne, raznobojne haljine u kojima mame svojim izgledom?
Veruje se da su razne vrste, kojih danas ima 7.500, nastale prirodnom hibridizacijom i međusobnim ukrštanjem vrsta. Prvi podaci o kultivizaciji i čovekovom kalemljenju jabuka potiču iz Mesopotamije oko 2.000. p.n.e. U vreme Aleksandra Makedonskog, postojale su još uvek divlje, kiselkaste i pitome, slatke jabuke. Usponom Rimskog carstva razvilo se i voćarstvo koje je tada najviše radilo na proizvodnji što slađeg voća. Veruje se da su jabuke koje su jeli Kelti, Gali i Stari Sloveni verovatno potpuno iščezle do X veka.
Pored vitamina kojima je bogata (C, A, B i E) ona sadrži i polifenole. To su biljni spojevi koji imaju izuzetno antioksidantno dejstvo, pa se baš zato jabuka preporučuje na kao lek već kao preventiva. Izuzetno je bogata vlaknima koja ubrzavaju metabolizam i varenje. Rajsko voće je takođe poznato i kao čistač zuba jer njegove kiseline ubijaju bakterije i mikrorganizme u ustima. Pranjem samo zubnom pastom (bez korišćenja tečnosti za ispiranje usta) ubija se svega 60 % bakterija. Jabuka uništava i do 90% bakterija u ustima. Takođe predstavlja sjajan stimulans za desni jer pojačava prokrvljenost. Budući da sadrži 90% vode i nimalo masti i naučno zaslužuje titulu rajskog voća.
Jabuka sadrži triptofan – metabolički prethodnik seratonina – pa je u podizanju našeg raspoloženja uspešnija i od čokolade.
Obzirom na sve blagodeti ne čudi što je našla svoje mesto u mitologiji, veri, kulturi. Njen epski pad je vezan samo za priču o neposlušnosti. Ipak, jabuka vekovima opravdava titulu rajskog voća- kao da je iz raja stigla i da nas u isti vodi.
Tarte tatin (obrnuti kolač od jabuka)
I ovaj recept potvrđuje da su sve kulinarske magije nastale sasvim slučajno. Priča o obrnutom kolaču nas vodi u Francusku XIX veka gde su dve sestre, kao kuvarice jednog hotela, pogrešile prilikom pravljenja dezerta. Naime, jedna od sestara je greškom prvo stavila jabuke sa maslacem i šećerom u tepsiju da se peku. Kada je shvatila svoju grešku nije želela da baci sastojke pa je testo stavila preko jabuka (što do tada nije bila praksa). Kada se kolač ispekao ona ga je okrenula naopako, ne bi li ga nekako približila tadašnjem standardu. Onda je shvatila je da je ukus sjajan. Karamel koji je nastao zbog maslaca i šećera se slivao niz testo dajući mu sočnost. Od tada se obrnuti kolač našao u stalnoj ponudi tog hotela, a poneo je ime prema prezimenu sestara. Mi vam donosimo originalni recept.
– 1.5 kg jabuka;
– 50 gr maslaca;
– 150 gr šećera;
– cimet;
– 3 jaja;
– 2 kašike šećera;
– 3 kašike brašna;
– jedna kašičica praška za pecivo.
Podmažite tepsiju (prečnika 28 cm) maslacem i sipajte šećer. Očišćene i isečene jabuke (na kriške debljine 0.5 cm) poređajte na šećer. Slobodno stavite dva reda jabuka (tj.poređajte ih jedne na druge) jer će da splasnu kad ispari tečnost iz njih. Pospite cimetom i pecite u rerni na 200C dok jabuke ne omekšaju (oko 40 minuta). Od jaja, šećera, brašna i praška za pecivo umutite testo koje ćete sipati preko već pečenih jabuka. Zatim vratite u rernu još 10ak minuta (dok se testo ne ispeče). Ostavite kolač da se malo ohladi (5-10 minuta), a zatim ga okrenite na tanjir ili poslužavnik tako da vam kora bude dole, a jabuke gore. Uživanje u karamelu koji se napravio prilikom pečenja je zagarantovano. Prijatno.