Taboo u braku, mnogima već kontradiktorno zvuči, jer nakon nekoliko godina provedenih u partnerstvu veoma malo toga potpada u misteriozni milje. Era zabavljanja je utoliko uzbudljivija zahvaljujući delimično i odsustvu deljenja prostora, mašine za veš i spavaće sobe. I dok parovi jedva čekaju da se usele zajedno, ni ne slute šta ih sve interesantno čeka u zajedničkom životu.
Medeni mesec ne traje samo deset dana, već kod mnogih čak 365, a ima onih koji tvrde da su ceo život proveli na medenom mesecu s partnerom. Takve bi bilo lepo poznavati. Takozvana bračna mitologija u 3 toma.
Nakon medenog meseca, ipak shvatate da on isto tako ima prljav veš, i da su to stvarno njegove čarape na podu spavaće sobe. Konačno shvatate da nemate uljeza koji svaku noć razbacuje hranu po kuhinji dok pravi sebi sendvič ili ostavlja dukseve po kauču u dnevnoj sobi. To je prvi udarac realnosti, buđenje s ove strane duge.
Daleko od toga da žene nemaju mane, da ne zaborave mokar peškir na jastuku, lak za nokte na kuhinjskom stolu ili punjač za telefon u špajzu.
Međutim svi se šokiraju kada je u pitanju neprijatna taboo tema – gasovi. Svako drugačije odreaguje. Muškarci su najčešće ti koji započnu ovu sagu ili im se prvima “omakne”.
Šta to znači za vezu?
Prisnost
Da li puštanje gasova pred partnerom pokazuje prisnost? Pa ne, više je spontanost u pitanju i nada da taj neko ko se nađe kao pasivni akter odreagovati sasvim prirodno. Bez neke drame. I to je veliko pitanje, jer nikome na ovom svetu nije prijatno da se nađe u oblaku izduvnih gasova bilo koga, pa makar i onoga s kim deli postelju.
Opuštenost
Fora, znamo se već dovoljno dugo i dobro tako da je vreme da puštamo golubove. Jao predivno mislite se u sebi, samo sam čekala ovaj momenat u životu. Konačno smo dovoljno opušteni. Da se nije desio ovaj oblak jedinjenja ugljen dioksida, azota i još po nekih prelepih elemenata koji tako sjedinjeni šire ove miomirise, nikada ne bih shvatila koliko neko može da bude opušten.
Live with it, ili ti živi s(o) tim
To je onaj bezobrazni momenat, kao baš me briga ovo je sasvim prirodno. Ali nije Jovan Memedović. Živi s tim, ja to radim, nisam više u funkciji tvog zavodnika, uzmi ili ostavi. Najgori mogući stav.
Zabava
Puno je ljudi, a još više ćudi. Mnogi obavljanje ovih fizioloških potreba smatraju zabavnim kada se obavljaju u prisustvu nekoga. Smeh nakon svakog “obavljenog” posla i osmeh razonode i blagog podrugivanja. Šta reći na to. Tu ste razoružani. Lep osmeh takođe otvara gvozdena vrata, a u ovom slučaju bilo bi dobro da otvori prozor.
Svako ima neki svoj doživljaj tih sasvim prirodnih ali veoma uznemirujućih pojava. Naročito na malom prostoru. Od onih koji to prihvate i sasvim je normalno, do onih koji se zgražavaju i razveli bi se iz tih razloga. Da li je moguće uopšte postići neki dogovor oko ovih najvažnijih sporednih banalnosti u životu? Ili je dovoljno grozno – samo i čitati o tome?