Josip broz Tito za nekoga predstavlja najvećeg među predsednicima, dok je za druge najgori među diktatorima. Njegovo ime se gotovo jednako spominje i danas, više od 30 godina nakon njegove smrti. Njegove reči, bar tako deluju, kao da imaju utemeljenje u iznadljudskosti. Ko smo zaista postali nakon druga TITA?
- Radimo kao da ćemo 100 godina živeti, pripremamo se kao da će sutra rat.
- Mi smo more krvi prolili za bratstvo i jedinstvo naših naroda. E nećemo nikome dozvoliti da nas dira ili da nam ruje iznutra, da se ruši to bratstvo i jedinstvo.
- Bratstvo i jedinstvo može postojati samo među onima koji su zbilja ravnopravni.
- Svaka revolucija vredi onoliko koliko je sposobna da se stalno razvija i da brani svoje tekovine!
- Puno radim pa nemam vremena da starim.
- Mir je iznad svega i sve drugo mora biti potčinjeno tome.
- Imati kruha, i imati to što je potrebno za svakidašnji život, znači biti potpuno neovisan od svake pomoći sa strane.
- Mi nećemo nikada ići za izolacijom, pa makar ko šta govorio. Mi ćemo uvijek ići za tim da naša zemlja ima što više prijatelja, a što manje neprijatelja.
- Sretna je zemlja koja ima takvu omladinu.
- Omladina treba da bude sijač bratstva među narodima, ona treba da spriječi sijanje šovinizma, mržnje jednog naroda prema drugome…
Šta je ljudima zaista neophodno u ovom životu? Nažalost, izgleda da svet nije spreman za sprovođenje ideje o sistemu kakav je komunistički.
Zar ikome treba više nego što može da potroši, kad ima dece koja umiru od gladi?