Vaspitanje dece u u poslednjoj deceniji postalo je posebna nauka. Prave se debate na tu temu širom planete, a oprečnih stavova ima taman koliko i roditelja.
Svako svom detetu želi najbolje, i to je kod zdravih ljudi, bez sumnje, ultimativni cilj. Problemi nastaju kada svako za svoje dete pomisli da treba da BUDE NAJBOLJE.
Najveći broj roditelja, dok još uvek čekaju prvo dete, razmišlja o tome kako će uspeti da ga najbolje vaspitaju i pripreme za ovaj svet. Svet, koji smatraju strašnim i nikada u istoriji strašnijim, uliva im ogromnu nesigurnost da li će zaista na tom putu uspeti. Iz tog osećanja zabrinutosti, ljudi kreću u potragu za Svetim Gralom koji će im doneti odgovor na sva ključna pitanja. Nešto ili neko na koga mogu da se oslone i usvoje stazu po kojoj će sprovoditi svoju decu, koja će na kraju da budu savršena. Spremna za borbu, emotivna a beskrupulozna, društvena, a dovoljno individualna.
Priručnici o deci postadoše biblije, koje su dobile svoje verne apostole i pratioce među roditeljima.
Tako na primer, najsvežiji guru među novim vaspitačkim religijama Milica Novković savetuje ukidanje plišanog vaspitanja, na taj način što ćemo decu i sebe zatrpati kojekakvim aktivnostima koje i deci, a pogotovo roditeljima idu na živce, kako bi dete izraslo u pravo ljubavno čedo. Ako ukidamo kazne i nagrade, eto odjednom deteta osvešćenog u svetu koje širi ljubav i premudrost. U jednoj emisiji je izjavila da je samo jednom udarila svoje dete po guzi, i da nije mogla da dođe sebi zbog toga. Zašto temu protiv plišanog vaspitanja nije obradila dok je podizala svoju decu, koja su samo “jednom” dobila “SPANK”? Sada, pred mladima pada u sevdah nad sirotom, izmaltretiranom decom od strane svojih roditelja.
Svet treba da stane na 18 godina u životu svakog roditelja i da se fokusira isključivo na vaspitanje.
Prava roditelja da dišu i imaju nešto malo života potpuno se negiraju. Odjednom spontanost i pokazivanje emocija postaje društveno neprihvatljivo. Ako roditelj ne pokazuje bes, neće ga ni dete razviti? Bes je najprirodnije osećanje baš kao i ljubav, deca mogu da ga ne manifestuju u okviru porodice, ali će to sigurno učiniti na nekom drugom mestu. Mora da se ispolji i negativna emocija, takva je prosto ljudska priroda.
Pucnuti dete po guzi, najveća je tragedija. Trauma za dete je svaki povišeni ton. Roditelji moraju da ostvaruju komunikaciju samo na jednoj frekvenciji. Mirno i staloženo barem dok klinci ne postanu punoletni. Jer onaj ko je u stanju da pokazuje negativna osećanja je monstrum?! Notorna glupost! Monstrumi su oni koji maltretiraju svoju decu i batinaju. Zna se šta je roditeljska pucka po guzi, a šta maltretiranje dece. Sve što je više od one mamine pucke da se prekine drama i nazivanje pogrdnim imenima je prestravljivanje deteta.
Samo razgovor, tvrde novopečeni vaspitači. Pričati deci dok se usta ne osuše. I zaposliti decu aktivnostima! Napravite raspored takav da nemaju vremena da podignu glavu i naprave kakav nestašluk koji bi kod roditelja mogao da izazove bes. Neverovatno vrzino kolo usiljenih emocija i patetičnog odnosa unutar porodice.
Gde je mesto nekom roditeljskom instinktu? Ne, nemoj da vičeš, popij bensedin, vladaj se po knjizi.
Seti se koliko je važna samokontrola za uspešno vaspitanje. Sva uputstva su tu za korak po korak do revolucionarne dece koja osećaju konstantno samo ljubav i spremna su 24 sata dnevno da stvaraju. Decu koju je, prosto, moguće uramiti. Nema pobune, nema kritičkog mišljenja, svi će biti isti kao slova u bukvaru. Tra la la la la la. Presrećni smo svi.
Odavno je još Nadežda Milanković lepo objasnila. Ako hoćete da budete normalni roditelji – čitajte “Kako da najlakše upropastite rođeno dete”. Ne jurite po poligonima nesrećnih guru vaspitača kojima je cilj da zarade novac i donesu otuđenje u porodičnim odnosima, zagovarajući ukidanje roditeljske intuicije i robot ponašanje prema deci.