“Detinjstvo je velika sreća i dečja sloboda se ogleda u tome što deca stvarno nemaju nikakvog cilja. Malo dete živi danas, pa se naspava, pa živi sutra, pa se naspava i nije svesno nikakvih ciljeva. Mislim da ti ciljevi strašno kvare ljude, upropašćuju detinjstvo i živote i ne daju nam da živimo svakog dana, nego smo u stanju da šesnaest godina života upropastimo zbog tamo neke male prednosti. Starci su, opet, na kraju života i nemaju šta da postignu, pa samim tim nemaju ni cilja. Kada nema velikih ciljeva, male stvari postaju važne.
Matija Bećković o trijumfu najgorih đaka
Koliko je čovek samo u stanju da zanemari divnih, malih stvari zbog nekih ciljeva koje će možda postići? A detinjstvo i starost vas oslobađaju te loše perspektive. Kada je neko mali ili sasvim star, on stoji pred tim svetom ciljeva, u potpunosti oslobođen svega što bi mu uskratilo sitne životne radosti.
Ako hoćemo zdravu, vedru, pametnu i slobodnu decu, moramo ih oslobađati straha.
A svako detinjstvo lako se može unakaziti raznim strahovima – da je sve važno i presudno, da nisi dobar, da možeš unesrećiti roditelje, da si u svemu nedorastao, da si glup, da si nepotreban, da si ugrožen i sl.
Jedna besmislena koncepcija literature za decu proistekla je iz tragične i arhaične pedagoške koncepcije: da je rad pre svega – fizički rad. Da je svrha učenja i rada – zaposlenje i da se čovek potvrđuje pre svega u socijalnoj i profesionalnoj hijerarhiji. Ta vizija dece, kao budućih činovnika i službenika, sa klasama i platama, sa položajima i ugledom – to je ona školska i društvena Baba-roga. Ona ignoriše ličnost, a unapređuje poslušnost i mediokritetstvo. Ta društvena Baba-roga, zajedno sa roditeljima, uništava svačije detinjstvo. Uništila je detinjstvo nekih roditelja, pa sad oni nastavljaju tradiciju i uništavaju detinjstvo svoje dece. O, kako je to pogrešno… Koliko se, čak i danas, pametne, zrele i osobene dece vređa, ponižava i diskvalifikuje surovim kriterijumima škole, društva i porodice. Koliko vrediš možeš dokazati jedino ocenama u školi. Pogrešno. Skroz pogrešno. Koliko vrediš možeš pokazati jedino srećnim detinjstvom svoje dece. I tačka.”
Duško Radović
Izvor: Detinjarije.com