Genetsko testiranje zbog biranja pola je zabranjeno, ali se ipak dešava, jer crnogorske žene ne odolevaju pritisku sredine da rode sina. Zato što je ćerka ćerka. A sin je sin. Za neke privatne klinike u Srbiji to je izuzetno unosan i profitabilan posao.
Amela živi na severu Crne Gore, u Bijelom Polju, i majka je troje dece. Ima 43 godine, a pre deceniju krenula je komplikovanim putem, kao i mnoge druge žene iz Crne Gore. Da bi dobila sina. Podvrgla se u prvim nedeljama trudnoće rizičnom genetskom testu u privatnoj klinici u Beogradu, da bi utvrdila pol deteta.
“Da je bila ćerka, ne znam šta bih uradila. Srećom, bio je sin. Želela sam sina da bih udovoljila mužu. Znam žene koje su radile više abortusa, nakon što su uradile biopsiju horionskih čupica i otkrile da je ćerka”, kaže ona.
Roditi sina, izbeći svakodnevno prebacivanje i osudu porodice i tradicionalnog društva – pritisak je pod kojim vekovima žive crnogorske žene.
U davna vremena se u očaju posezalo za vračarama, a već godinama se zloupotrebljava genetska medicina.
Daleko od javnosti traje uhodana šema između crnogorskih ginekologa i njihovih kolega, u privatnim klinikama u Beogradu, koji “pomažu” ženama da urade bolan i skup test horionskih čupica i tako saznaju pol. Pre isteka zakonskog roka za abortus, koji je deset nedelja. Cena ove intervencije je oko 350 evra.
Genetsko testiranje u svrhu saznavanja pola zabranjuje i srpski i crnogorski zakon. Ali je Beograd, sa velikim brojem privatnih klinika, postao prirodna destinacija. U Crnoj Gori takvo testiranje je moguće uraditi samo u Kliničkom centru, i to isključivo ako postoje ozbiljne sumnje na genetske poremećaje.
Zavera ćutanja je takva da su žene koje su se podvrgle ovom testu, a koje su CIN-CG/BIRN intervjuisali, odbile da govore pod svojim imenom. Takođe su odbile da imenuju i svog ginekologa, kao i kliniku u Beogradu gde su obavile testiranje.
Ipak, kada je autorka teksta, predstavljajući se kao trudnica iz Crne Gore, nazvala tri nasumično odabrane privatne klinike u Beogradu i pitala da li može zbog pola da uradi ovaj test, dobila je poziv “da dodje, pa će se sve srediti”.
Osim invazivnog testiranja u Beogradu, sve ćešće se pribegava i skupom Nifty testu, kojim se iz krvi majke saznaje da li će biti sin ili ćerka. Rezultati testa su precizni tek u 12.-oj nedelji trudnoće, po isteku zakonskog roka za abortus. Tada na scenu stupaju privatne ginekološke ordinacije u Crnoj Gori, spremne da izvedu ilegalni abortus, kažu izvori CIN-CG/BIRN-a, od kojih su neki želeli da ostanu anonimni.
Metode odabira pola daju rezultate. Na 109 dečaka se u poslednjih dvadeset godina, u proseku, godišnje rađa samo 100 devojčica. Ovo su zvanični podaci Zavoda za statistiku Crne Gore, Monstat. Samo u 2009.-oj godini, rodilo se 113 dečaka na 100 devojčica. Prirodan promer je obično 102 ili 103 dečaka na 100 devojčica.
To, po nalazima Populacijskog fonda Ujedinjenih nacija iz 2012.-e godine, Crnu Goru, uz Albaniju, Azerbejdžan i Jermeniju, svrstava u svetski vrh na listi zemalja sa najvećim disbalansom među decom muškog i ženskog pola. Na Balkanu, sličan fenomen postoji i na Kosovu, u Albaniji, Makedoniji, a u manjoj meri i u Bosni i Hercegovini.
Crnogorski zakonodavci su pokušali da se izbore sa tim problemom donoseći nekoliko zakona koji regulišu ovu oblast.
Ali abortusi kojima se uklanja ćerka ostaju ispod radara statistike. Zakon ćutanja je i ovde jači od postojećih zakona, pa prijavljenih slučajeva nema.
Američki Institut za istraživanje populacije posmatrao je od 2000.-te do 2014.-te godine, brojeve rođene ženske dece, u odnosu na mušku i uporedio ih sa prirodno očekivanim brojevima. Procenio je da se godišnje u Crnoj Gori namerno abortira oko 50 devojčica.
Lekarske veze Podgorica-Beograd
Amela je već imala dve ćerke kada je odlučila da uzme sudbinu u svoje ruke. I pre nego što je zatrudnela sa trećim detetom, posetila je svog ginekologa da dogovori naredne korake.
“Već sam čula od žena u mom okruženju da odlaze masovno u Beograd na test horionskih čupica. Lekar mi je rekao da ne brinem, već da dođem kod njega kad ostanem trudna pa ćemo se dogovoriti”, seća se ona.
Tokom biopsije horionskih čupica, uzima se uzorak posteljice. Rezultati se dobijaju za nekoliko dana, što ostavlja vremena da se u legalnom roku obavi abortus.
Amela je bila tek osam nedelja trudna kada je njen ginekolog zakazao intervenciju u jednoj privatnoj klinici u Beogradu.
“Mnoge žene koje sam sretala u čekaonici dolazile su kod njega po savet kako da dobiju sina, a on im je zakazivao testove u Beogradu”, kaže Amela.
U Beranama, na severu Crne Gore, doktorka Svetlana Balać svedoči da joj često žene traže savet kako da rode muško dete. Nakon rođenja dve, tri ili četiri devojčice smatraju se manje vrednim. Ponekad im se preti da će na ovaj ili onaj način biti kažnjene. Seća se slučaja žene iz Rožaja kojoj je muž postavio uslov da rodi sina ili će se od nje razvesti.
“Žena, kada dođe u ambulantu već se najčešće informisala putem interneta ili joj kažu prijateljice, komšinice. Ona uglavnom zna šta hoće, a lekari su tu da jednostavno probaju da reše te neke nedoumice sa kojima ona dolazi”, kaže Balać.
Dr Dušan Protić, koji ima privatnu ordinaciju u Beogradu, a u kojoj je moguće obaviti ovu intervenciju, kaže da, u poređenju sa drugim zemljama, najveći broj žena dolazi iz Crne Gore.
“Mnoge žene kriju zašto dolaze. Traže da urade horionske čupice, uvek izmisle priču da u porodici postoje anomalije. I uglavnom, kada čuju (da je ćerka), traže prekid trudnoće”, kaže on.
“Kad hoće da abortiraju, kad im se ne svidi pol, onda u bolnicama navode socijalne i ekonomske razloge. Moje opredeljenje je rađanje. Ja sam protiv abortusa jer je svako dete, dete. I ćerka i sin.”
Dr Protić kaže da postoji velika verovatnoća da se ošteti plod, ako se ovaj test radi u osmoj ili devetoj nedelji trudnoće.
Lekarska etika na testu
I Ivanu iz Podgorice put je vodio u Beograd. Ona sada ima 45 godina, majka je dve odrasle ćerke. Tvrdi da je test horionskih čupica uradila pre deset godina, u ranoj fazi treće trudnoće, zbog straha od genetskih poremećaja. Njen ginekolog joj je savetovao da ode u kliniku u Beogradu “gde će sve brzo završiti, jer lekar iz te bolnice često dolazi u Podgoricu”.
Ivana se seća da je stigla u čekaonicu te klinike oko podneva i da je već bila puna žena iz Crne Gore. Sa mužem je potpisala izjavu da preuzima odgovornost ukoliko se desi nešto nepredviđeno. Seća se i igle u obliku male kuke koju je ginekolog pored pupka počeo da uvlači u njen stomak.
“I danas zadrhtim kada se setim uzimanja uzorka i bola koji kida. Celu intervenciju posmatrala sam na velikom ekranu. Ipak, urezan u sećanje ostao mi je smeh lekara koji govori: “Znamo mi zašto vi Crnogorke dolazite”.
Ona kaže da je nalaz pokazao da je bilo 87% mogućnosti da beba ima genetsku anomaliju – a i bila je ćerka. Abortirala je po povratku u Podgoricu.
Nijedna od tri privatne klinike u Beogradu koje smo kontaktirali u junu i septembru, nije zahtevala upute lekara iz Crne Gore, u kojima bi se izražavala bojazan da postoji neka genetska anomalija.
Imena ovih klinika su poznata CIN-CG/BIRN-u, ali ostaju izvan domašaja šire javnosti. Osim iskazane namere, nije bilo moguće dokazati da bi ove klinike i obavile testove, sa namerom da se rano utvrdi pol deteta.
Test horionih čupica nije bezazlen, kaže doktorka Balać. “Mi u Beranama imamo slučaj gde je rođen dečak posle tri devojčice. Pol je otkriven biopsijom horiona. Dečak je, međutim, rođen bez jedne ruke.”
I Amela se sada kaje što je uopšte radila takav test. Njen sin je po rođenju imao ozbiljne zdravstvene probleme, što ona pripisuje ovom invazivnom testu.
Prof. dr Olivera Miljanović, direktorka Centra za medicinsku genetsku imunologiju u Kliničkom centru Crne Gore kaže: “Genetska istraživanja se isključivo koriste u medicinske svrhe kada se mora odrediti genetski status deteta, da bi se potvrdio rizik teške genetske bolesti. Sve drugo je zloupotreba”.
Bez bola do pola
Za rano utvrđivanje pola, u poslednje tri godine u Crnoj Gori nije ni potreban ginekolog. Naime, od 2014.-e moguće je otkriti da li će biti ćerka ili sin već u 10.-oj nedelje trudnoće. To se obavlja naprednim tehnologijama analize DNK fetusa iz krvi majke.
U najmanje četiri laboratorije i ginekološke ordinacije u Crnoj Gori dostupan je niz prenatalnih, neinvazivnih testova, a najpopularniji je Nifty test. Uzorak od 10ml krvi šalje se u velike laboratorije. Samo laboratorija In Vitro godišnje pošalje oko 800 uzoraka krvi, a laboratorija Bona – Lab Prima oko 700.
Laboratorije u Crnoj Gori nude dve vrste Nifty testa, koje se razlikuju u broju parametara koje analiziraju – osnovni (twins) i plus. Osnovni test analizira samo tri sindroma, Daunov, Edvardsovs i Patauov. Naprednija verzija testa analizira 21 parametar, uključujući i polne hromozome i precizan je kod utvrđivanja pola deteta. Takav test je skuplji i košta 650 evra.
Iako većina traži napredniji Nifty test kojim se utvrđuje pol, on ne može da proceni koliko žena dolazi isključivo da sazna da li će biti ćerka ili sin. Kako vlasnik laboratorije kaže: “Mali je broj žena koje otvoreno kažu – ja bih volela muško ili žensko. Jedino je na vama, kada ih pitate koliko imaju dece, da procenite da najverovatnije žele sina.”
On veruje da žene žele ovo testiranja da drže u tajnosti, jer se plaše da informacija ne procuri iz laboratorije, pa da se ne sazna u njihovoj porodici.
Nikolić, upitan da li je moguće uraditi abortus i posle 12.-e nedelje, kad se sazna pol putem Nifty testa, odgovara: “To ne znam. Ne mogu da se izjasnim da li će ginekolog odbiti ili neće. Ali mogu da se izjasnim da žena ima sasvim dovoljno vremena da to odradi”.
Skriveni abortusi
U Crnoj Gori ne postoji nijedan slučaj dokazanog selektivnog abortusa. Pošto se rano utvrdi pol genetskim testiranjem, žene se odlučuju na prekid trudnoće, ako nose devojčicu. Ipak broj selektivnih abortusa ostaje skriven i kad se obavljaju u legalnom roku, ili kasnije.
Ako se abortusi obavljaju do 10.-e nedelje, kada nije potrebno navesti posebne razloge, taj broj ulazi u ukupan broj abortusa o čemu evidenciju vodi Institut za javno zdravlje Crne Gore.
Zakon je takođe ostavio mogućnost ženi da abortus obavi legalno, od 10.-e do 20.-e nedelje ako bi žena u toku trudnoće ili posle porođaja mogla doći u teške lične ili porodične prilike. Ali ovo mora da odobri konzilijum ili posebne etičke komisije.
Višnja Orban, zamenica direktora Uprave za inspekcijske poslove kaže: “Lekari koji rade abortuse u bolnici, rade legalno. Sad je to problem: pacijentice odrade testove i vide da nije pol koji njima odgovara. Onda one podnesu zahtev regularno. Pacijenti, da bi zaštitili sebe, napišu da ne mogu (da rode) zbog socijalng statusa ili nečeg drugog. A u stvari vrše abortus zbog pola.”
Da bi izbegle detaljne provere i ispitivanje pred komisijom, žene se odlučuju na ilegalne abortuse.
Ti abortusi se obavljaju u brojnim privatnim ordinacijama koje nemaju dozvolu za takve intervencije, ali je interes i žene i privatne ordinacije da abortus zadrže u tajnosti.
Ministarstvo zdravlja dozvolilo je samo Kliničkom centru Crne Gore, državnim bolnicama u većini crnogorskih opština i jedinoj privatnoj klinici u Podgorici da obavljaju kiretaže.
U dve privatne ginekološke ordinacije u Podgorici, koje je autorka teksta nazvala početkom septembra, predstavljajući se kao trudnica, rekli su da se abortus može obaviti kod njih. Iako ih nema na spisku licenciranih ordinacija Ministarstva zdravlja.
U jednoj od njih autorku teksta su samo pitali koja je nedelja trudnoće. Kada je odgovorila da je u pitanju 10.-a nedelja, rekli su: “Samo vi dođite, sve ćemo se dogovoriti”.
Ivana, koja je ispričala svoje iskustvo sa testom horionskih čupica, kaže da je prijateljicu u petom mesecu trudnoće vodila na abortus u privatnu ordinaciju u Podgorici.
“Zna se tačno i cenovnik. Za svaki mesec posle legalnog roka, plaća se po 100 evra više”, kaže ona.
Crnogorski Zakon o prekidu trudnoće predviđa kaznu od 500 do 2000 evra lekaru koji je prekinuo trudnoću zbog pola. Ili, pak, uradio genetsko ispitivanje zbog selekcije pola iz nemedicinskih razloga. Višnja Orban tvrdi da u poslednje dve godine niko nije platio ovu kaznu, a za prethodne godine nije imala podatke.
Za ginekološkinju Svetlanu Balać nema sumnje da se veliki broj abortusa radi po privatnim ordinacijama.
“Ako uzmete zvaničnu statistiku, vi ćete videti da je toliko mali broj prekinutih trudnoća, da je sramota da se pozovemo na ove podatke”.
Ipak se, prema podacima Instituta za javno zdravlje, broj abortusa iz godine u godinu povećava. U 2013.-oj ih je bilo 1141, a dve godine kasnije, u 2015.-oj, broj abortusa porastao je na 1582.
Nemoćna država
Svesni da može doći do zloupotrebe nauke i medicinskih dostignuća, država je donela set od tri nova zakona 2009.-e godine. Zakone su prilagodili Konvenciji o ljudskim pravima i biomedicini. Konvenciju je izglasao Savet Evrope 1999.-e godine. Crna Gora je ratifikovala ovu konvenciju 2010.-e, a istu konvenciju ratifikovala je i Srbija 2011.-e godine.
Savet Evrope je upozorio Crnu Goru 2013.-e godine na alarmantno stanje u ovoj oblasti. Zatražio jače kontrole vlasti, ali Ministarstvo zdravlja nema objašnjenje za razliku u rađanju dečaka i devojčica.
Slavojka Šuković, načelnica Direkcije za harmonizaciju propisa i međunarodnu saradnju u Ministarstvu zdravlja kaže:
“Nemamo nijednu prijavu da je negde potvrđeno, utvrđeno ili indikovano da postoji zloupotreba u odnosu na neko konkretno lice i na konkretnu zdravstvenu ustanovu. Sumnja nije dokaz.”
U Zdravstvenoj inspekciji tvrde da su nemoćni. Oni mogu da deluju tek po prijavi pacijentkinje, a tako nešto se ne događa. Ipak, zbog sumnje koja postoji, a na osnovu statističkih podataka, u inspekciji su kazali da će pojačati kontrole ginekoloških ordinacija.
Tradicija, udružena sa zloupotrebom medicine u Crnoj Gori, ipak pobeđuje.
Žena u reproduktivnom dobu sve je manje. Po proceni profesorke Olivere Miljanović “u Crnoj Gori sada već imamo 3000 žena manje nego što bi trebali da imamo”.
Posledice ovog poigravanja sa prirodom po natalitet najmanje balkanske države teško je predvideti.
Ćerka nije dete
Ako na severu Crne Gore pitate starijeg muškarca koliko ima dece, on će često reći samo broj sinova. Ćerke se ne računaju.
Psihološkinja Ranka Božović objašnjava da se u Crnoj Gori, kad se rodi muško dete, sprema veselje. Sin je naslednik, neko ko produžava prezime, čuva i brani kuću, brani u ratovima državu.
“Muž zasigurno očekuje sina i ako žena na svet ne donese muško dete, onda je i ona manje vredna. To je, iz njegovog ugla, sasvim opravdan razlog da je potcenjuje i kinji”.
Ona je i sama, tokom svog porođaja, prisustvala drami kroz koju je prolazila žena sa kojom je delila sobu. A kojoj se rodila ćerka.
“Nije htela da je podoji, nego je beba ležala na dnu njenih nogu, zbog toga što je bila, čini mi se, četvrta ćerka”.
Šta kaže zakon?
Zakon o zaštiti genetičkih podataka propisuje da se samo iz medicinskih razloga može raditi genetičko ispitivanje fetusa. Ali uz mišljenje doktora medicine specijalistike kliničke genetike. Zakonom o lečenju neplodnosti je predviđeno da se posebno ne može birati polna ćelija za oplodnju, nego odabir mora biti spontan. Treći zakon propisuje prekid trudnoće iz nemedicinskih i medicinskih razloga.
U prvom slučaju abortus se može uraditi do navršenih 10 nedelja trudnoće. Radi se na osnovu pisanog zahteva trudnice i uz odobrenje doktora specijalistike ginekologije i akušerstva.
Abortus je moguć od 10.-e do 20.-e nedelje, na osnovu mišljenja posebne komisije zdravstvene ustanove. Prekid trudnoće se može odobriti ukoliko se na taj način sprečavaju štetne posledice po život i zdravlje žene, kao i rađanje deteta sa psiho-fizičkim nedostacima. Prekid se odobrava i ukoliko je do začeća došlo usled izvršenja krivičnog dela ili će nakon porođaja žena doći u posebne socio-ekonomske i porodične neprilike.
Od 20.-e do 32.-ge nedelje, prekid trudnoće je dozvoljen samo na osnovu medicinskih indikacija i po odobrenju Etičkog komiteta Kliničkog centra Crne Gore. Posle 32.-ge nedelje ne može se raditi abortus.
Abortusom do sina i na Kosovu, u Albaniji i Makedoniji
Izveštaji Saveta Evrope i nekih drugih međunarodnih organizacija godinama upozoravaju na neravnotežu u broju rođenih dečaka i devojčica i u drugim zemljama na Balkanu.
Prema podacima iz izveštaja za 2016.-u godinu Svetskog ekonomskog foruma Albanija je pala za nekoliko mesta u kategoriji “zdravlje i preživljavanje” upravo zbog zabrinjavajuće statistike rađanja muške i ženske dece. Podaci za 2016.-u su pokazali da se rađa 109.5 dečaka na 100 devojčica.
Slična situacija je i na Kosovu. Prosečno se rađa 110 dečaka na 100 devojčica, prema izveštaju tima Ujedinjenih nacija u Prištini.
Problem je posebno izražen u zapadnoj Makedoniji, gde većinski živi albanska populacija. Podaci francuskog Instituta za razvoj iz maja 2015.-e godine pokazuju identičnu statistiku kao na Kosovu – 110 dečaka na 100 devojčica. Istraživanje Saveta Evrope iz 2013.-e pokazalo je još značajniju razliku. Te godine je rođeno 113 dečaka na 100 devojčica.
Autor: Svetlana Slavujević
Izvor: vijesti.me