Znate li koja jela su se spremala na dvoru Nemanjića?

0
281
Znate li koja jela su se spremala na dvoru Nemanjića?

Da li ste se nekada pitali kako je izgledao jelovnik srednjovekovne vlastele u vreme kada je  gomila povrća (na čelu sa krompirom, koji je u Srbiju stigao tek na početku 19.-og veka) bila nepoznata? Dvor cara Dušana je bio stecište velikog broja ljudi iz svih krajeva njegovog carstva “na tri mora”. Svi oni su donosili svoje običaje spremanja jela, začine i recepte. Stoga je carska trpeza bila veoma bogata i raznovrsna. Naša redakcija je za vas izabrala tri recepta. I malo istorijskog uživanja.

Na dvoru prvog srpskog cara, Dušana Nemanjića, koji je državu proširio do neslućenih razmera, dobre hrane nije nedostajalo. Sa velikom teritorijom stigli su i novi začini, nove vrste mesa i, do tada, nepoznata jela.

Hrana je imala veliku važnost na Dušanovom dvoru, a o kvalitetu onoga što su car i njegovi najbliži jeli brinuo je jedan mladić – Lazar Hrebeljanović.

jela
car dusan silni

Na dvoru se jelo mnogo mesa – divljač, riba, pernata živina, suvo meso i naravno, slanina. Naročito je cenjeno bilo ovnujsko meso, a sa primorja se na dvor donosila i morska riba, hobotnice, kao i usoljena ikra. Posle Dušanovih osvajanja, Srbi su imali svoje solane u Albaniji i Grčkoj.

Od začina se koristio biber, majčina dušica, hajdučka trava, metvica, a dopremani su šafran, cimet, mirođija i karanfilić. Med je bio jedini zaslađivač.

Povrće nije bilo “na ceni”. Zvalo se zelje, a kada bi pominjali “ljuto zelje” mislili su na luk i rotkve. Tu i tamo, mogao je da se pojede crni i beli luk, kupus, zelena salata, rotkvice, maslačak, blitva i dosta vrsta pečuraka.

Osim mesa, mleko i svi proizvodi od mleka (sir, kajmak) su bili prave poslastice.

Neka “stara” srpska jela tada su bila “mlada” – kako na dvoru, tako i među običnim svetom. Jela se gibanica, proja, cicvara, popara.

Ovako dobra hrana mora i da se zalije. Izbor pića nije bio tako veliki, ali se pila kvalitetna kapljica. Na dvoru je medovina bila glavno piće. Točilo se i pivo, koje se u istočnoj Srbiji zvalo alovina.

Upravo su preci cara Dušana u Srbiji ustanovili vinogradarstvo. Postojao je zakon kojim se zabranjivalo dodavanje vode u vino.

Car Dušan je imao veliki podrum u okolini Prizrena, pa je i vino koje se služilo na       njegovom dvoru bilo izvrsno.

jela
srednjovekovna casa( 13.-i vek) u Narodnom muzeju u Beogradu

Sve ove đakonije služene su na srebrnim tanjirima ukrašenim dvoglavim orlom. Na dvoru cara Dušana se jelo zlatnim priborom. Nož je bio uobičajan, a za ovo vreme se vezuju i prve viljušake, mnogo pre pojave ovog rekvizita na drugim evropskim dvorovima.

Katolička crkva je viljušku proglasila “đavoljom alatkom”, a svoje mesto na trpezi Evrope našla je tek početkom 16.-og veka, oko 300 godina posle njene pojave na srpskom dvoru.

jela
srednjovekovna viljuska

Recepti za jela sa srpskog dvora

Piletina u medu
Pileće grudi se blago usole i dobro istrljaju medom. Ovakvo meso se ostavi da odstoji dva sata, pa se uvalja u pšenično brašno i prži na masti dok ne dobije zlatnu boju. U posudu u kojoj se meso pržilo sipa se belo vino, beli luk i malo majčine dušice da se ukuva sos. Tim sosom se preliva meso i tako služi. Ovo jelo datira iz XII veka, a istorijski izvori navode da se služilo na dvoru Stefana Prvovenčanog.

jela
prsten Stefana Prvovencanog

Šljive punjene kozijim sirom u slanini
Postoje podaci da ovaj recept datira iz 1393. godine. Suve šljive se potope u vodu da omekšaju, izvade se, ocede i osuše. Kada im se odstrane koštice, na njihovo mesto stave se orasi u komadima i kozji sir. Sve se obmota tanjim šnitama slanine i peče na žaru. Jelo se obično služilo na komadićima pšeničnog ili ražanog, zapečenog hleba.

jela
novac cara Dusana

Biftek sa belim lukom
Iseckane komade junećeg bifteka (veličine pola palca) potapali su u rasol od kupusa, da odstoje jedan dan. Onda se vade, suše i istrljaju belim lukom i maslinovim uljem. Tako pripremljeno meso se peče na žaru. Gotovo meso se preliva sosom od crnog vina, meda, pečuraka i kupina koji se pšeničnim brašnom povezuje do srednje gustine. Ovaj recept datira sa kraja XIII veka.

jela
novac kralja Vukasina