Postalo je zvanično. Univerzitet u Pensilvaniji je posle opsežnog istraživanja utvrdio da su žene danas manje srećne nego sedamdesetih godina 20. veka.
Tih veselih sedamdesetih žene su bile malo srećnije od muškaraca, a danas se muškarci osećaju srećnije od suprotnog pola. Kako se i zašto desila ta promena i zašto su danas devojke tako ljute?
Devojke su danas ljute zato što su gladne. To mi prvo pada na pamet verovatno zato što sam ja ljut, nervozan i agresivan kad sam gladan. Neko je našim devojkama objasnio da su debele i da hitno moraju da suze kukove, skinu stomak i izgube tih dva do pet kilograma da bi izgledale savršeno.
Budimo pošteni, i muškarcima se objašnjava da moraju da imaju savršene trbušnjake, ali mi se ne damo baš lako ubediti u takve budalaštine. Mi bolje znamo da je savršenstvo nedostižno pa i ako mu stremimo, to savršenstvo obično nema mnogo (ili nema uopšte) veze sa fizičkim izgledom. Drage devojke, jedite slobodno! Ne dajte da vas plaše sa četiri bele smrti, ne verujte onima koji promovišu i na pijedestal stavljaju smuti od kelja. Pojedite krempitu, smažite deset ćevapa sa lukom i nemojte slučajno da vas grize savest. Ništa ne ubija romantiku, pa i erotiku ako hoćete, kao griža savesti.
Neko je devojke danas ubedio da nisu lepe.
Šta god radile nisu zadovoljne onim što vide u ogledalu. Stalno bi nešto popravljale, menjale, povećavale, smanjivale, prikrivale, korigovale, peglale, konturisale. Drage devojke, učite od najboljih! Kleopatra je imala veliki grbav nos koji je nasledila od svojih grčkih predaka. Nije ga krila niti je dozvoljavala da je spreči u pompeznom ubeđivanju sveta da je jedna od najdivnijih žena koje su ikada hodale zemljom. Žozefina Bonaparta je od tinejdžerskih godina imala potpuno crne zube (posledica hrane bogate šećerom koji se masovno proizvodio na plantažama šećerne trske na njenom rodnom Martniku). Svi su je gledali sa divljenjem, a posebno jedan omanji gospodin po imenu Napoleon, koji je, sticajem okolnosti, bio najmoćniji čovek na planeti u tom trenutku.
Devojke su možda ljute zato što se osećaju prevareno.
Više nisu obične domaćice, sada imaju svoje karijere, uspešne su na poslu, ali za taj posao nisu podjednako plaćene kao muškarci. Plaćene su manje. Rade više. Sad moraju da usklade vođenje domaćinstva i kompanije, a dan još uvek traje samo 24 sata. Ljute su s pravom. Nisu baš ovako zamišljale jednakost polova.
Možda smo svi mi, pa i devojke, ljuti jer smo uplašeni. Plašimo se rata, terorizma, siromaštva, ebole, svinjskog, ptičijeg i drugih gripova. Krpelji nam uteruju strah u kosti. Bogami i komarci. Hrana nam je prepuna zlokobnih sastojaka sa tajnim šifrovanim imenima E330, E454… Kako bi taj egzistencijalni strah izgledao našim čukunbabama i čukundedama koji su prešli Albaniju peške po ciči zimi, gladni mesecima, teški po trideset i nešto kilograma nakon preležanog trbušnog tifusa? Verovatno bi se samo nasmejali, opalili nam čvrgu i namazali nam parče hleba mašću i posuli alevom paprikom. Ne brinite, ako se desi neka katastrofa, saznaćete. Nemojte se nervirati unapred.
Na kraju, imam još jedan savet. Drage devojke, budite ljute samo sa pravim (debelim) razlogom! Nikako nemojte da se mrštite, a da ni same ne znate zašto. Život je prekratak za bezrazložnu ljutnju. Smejte se više. Lepše je i jednostavnije.
Momčilo Antonijević