Petar Petrović Njegoš – blistavi um našeg naroda

0
117
Petar Petrović Njegoš - blistavi um našeg naroda

Na današnji dan, 13. novembra 1813. godine rođen je Petar II Petrović Njegoš. Rođen je kao drugi sin Tome Petrovića, najmlađeg brata vladike Petra. Njegoš je na rođenju dobio ime Radivoje te je i kasnije ostao u narodu upamćen kao vladika Rade. Njegoš je bio svetovni i verski poglavar srpskog naroda u Crnoj Gori. Pored formalnih dužnosti koje je obavljao, vladike Rade je ostao upamćen i kao reformator jezika i obrazovanja. Kada se zavladičio, počeo je sa reformom društva tako što je podizao škole, osnivao sudove, gradio puteve.

Njegoš je prvi uveo porez u crnogorsku državu.

Njegoš
Petar II Petrovic Njegos

Kao poglavar crkve i vladar države, vladika Rade je učinio mnogo. Ali kao pisac i pesnik je ostavio neizbrisiv trag u srpskoj književnosti. Njegovo najslavnije delo Gorski vijenac je u Beču ocenjeno kao “manuskript genijalnog tvorca”. Ipak, ostavio je za sobom još mnogo dela značajnih i za svetsku, a ne samo za domaću književnost. To su Luča mikrokozma, Ogledalo srpsko, Lažni car Šćepan Mali.

Obzirom na svoj položaj u državi (vladika), Rade nije imao mogućnost da se oženi. Ipak, iskustva koja opisuje u svojim delima navode kako čitaoce tako i kritičare da se zapitaju odakle tolika količina realnog u doživljenom. Naime, niko nije lepše niti čulnije opisao odnos muškarca i žene nego što je to Njegoš učinio u pesmi Noć skuplja vijeka.

Cjelitelni balsam sveti najmirisni aromati

što je nebo zemlji dalo na usne joj stah sisati.

Soveršenstvo tvorenija tajanstvene sile bože

ništa ljepše nit’ je kada niti od nje stvorit može.

U slavu Njegoša i njegovog velikog dela danas vas podsećamo na bisere koje je iznedrio ovaj blistavi um.

Čašu meda jošt niko ne popi,

što je čašom žuči ne zagrči;

čaša žuči ište čašu meda,

smiješane najlakše se piju.

U dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci!

Strah životu kalja obraz često. Ko na brdo, ak i malo, stoji više vidi no onaj pod brdom.

Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.

Svak je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka.

Vuk na ovcu svoje pravo ima

ka tirjanin na slaba čoeka;

al tirjanstvu stati nogom za vrat;

dovesti ga k poznaniju prava,

to je ljudska dužnost najsvetija!

Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom.

Pokoljenje za pjesnu stvoreno

vile će se grabit o vjekove

da vam vjence dostojne sapletu

vaš će primjer učiti pjevača

kako treba s besmrtnošću zborit.

Samoobmana je ubitačna i za ljude i za narode.