Srpska slikarka je rođena u Požarevcu, a umrla je u Njujorku. Jedna je od najinteresantnijih slikarskih figura umetničke Evrope između dva svetska rata – Milena Pavlović Barili. Ime koje nas je visoko pozicioniralo u umetničkim krugovima i zbog kog danas možemo biti ponosni.
Dete požarevačke pijanistkinje, Danice Pavlović i italijanskog kompozitora, Bruna Barilija, Milena je svoj slikarski put započela u umetničkoj školi u Beogradu, da bi školovanje nastavila u Minhenu. Kako su umetničke akademije tog doba negovale tradicionalan pristup umetnosti, Milena Pavlović Barili je zadovoljenje svoje radoznalosti potražila u Španiji. Svoje usavršavanje, zatim, nastavlja u evropskim prestonicama umetnosti kao što su Pariz, London, Rim.
Obzirom na njen današnji status, zvuči potpuno neverovatno da je u srpskim umetničkim krugovima Milena Pavlović Barili bila nepoznata do sredine XX veka, kada je već preminula. Bila je ozbiljan portretista, a na njenom platnu se našao i slavni glumac Rudolf Valentino.
Njen razvojni put ima četiri faze, a najčešći motivi su joj antičke figure, arhitektonski elementi kao i spajanje jave i sna. Iako je tokom svog stvaralaštva okrznula većinu perioda iz istorije umetnosti, najprepoznatljivija je po portretima. U njima je tražila odvojenost od realnog sveta, stvarajući na taj način sopstveni univerzum ispunjen sistemom trajnih vrednosti, kreirajući na taj način ličnu mitologiju.
Osim bavljenja slikarstvom i kasnije komercijalnim dizajnom, Milena je radila i modne ilustracije, nacrte za pozorišne kostime i modne kreacije.
Milena Pavlović Barili je prva Srpkinja čije se delo pojavilo na naslovnoj strani američkog modnog časopisa “Vogue”.
Takođe je dala doprinos njujorškoj modnoj sceni sarađujući sa modnim i magazinima o uređenju enterijera kao što su “Harper’s Bazaar”, “Glamour”, “Charm”, “Town and Country”.
Pored slikarskog, negovala je i pesnički talenat, te je objavljivala svoje pesme na francuskom i italijanskom, gde je dobijala veoma afirmativne kritike. Ikonografija pesama je veoma povezana sa ikonografijom slika, gde se Milena poigrava sa javom i snom, nesvakidašnjim vizijama i snoviđenjima.
Odlazak iz ratom zahvaćene Evrope u Ameriku 1939. godine je za nju bilo svojevrsno odrastanje, jer je veći deo života lebdela između dve domovine – Srbije i Italije. Lomovi zbog napuštanja domovine se vide i u njenim pismima majci.
” …Stigla sam. Sada je dva sata ujutru. Prve misli i reči otkako je lađa pristala šaljem Tebi. Gledala sam dugo sve svetlosti u daljini, kao Venecija, samo mnogo duže sa strane. Mesečina i beli oblaci i svetiljke što miču i klize po vodi, ali se ništa drugo ne vidi. Eto, to ti je Njujork. A ja ništa ne razumem. Grdno mi je sve čudno, kao u snu i kao obično…”
Umrla je u Njujorku, 1945. godine od kompleksnih posledica pada sa konja, mada je verovatnije od srčanog udara, kao tragičan ishod krhkog zdravlja i nezaustavljivog nemirnog duha.
Zaostavština ove prerano preminule svestrane umetnice se danas nalazi širom galerija i privatnih kolekcija. Njena rodna kuća u Požarevcu je 1926. godine preuređena u memorijalnu galeriju u kojoj se, pored slika, može videti i bronzani odlivak njenih ruku, intimne porodične fotografije, haljine i čipkani veluri.