Red pidžame – red trenerke. Možda se na ovoj planeti može pronaći po koji primerak dame koja ne uživa u obnavljavanju svog garderobera. Cipelarnik je takođe to mistično mesto koje mami i doziva da bude popunjeno. Dupke. Smene sezona, tj. godišnjih doba za lepši pol znači sakupljanje novog “perja”. Ono kojim smo se kitile prošle godine, postalo je izlizano i izgubilo je sjaj. Čak i one stvari koje vise u ormanu, sa kojih još uvek visi etiketa, nekako izgledaju prevaziđeno i prašnjavo.
Najviše je onih stvari koje čekaju specijalnu priliku.
Neku nesvakidašnju svečanost da se pokažemo u punom sjaju. To su oni komadi koji neće imati reprizu. A najčešće propuste da imaju i premijeru. Čekaju poziv za dodelu oskara. Ili posao iz snova koji će da iziskuje visoku eleganciju.
A sve one štikle zvane dvanaestica, kupljene na sniženjima i sa posebnom pažnjom birane spram “visokofrekventnih krpica”. Uh, kako će se sve to tako dobro složiti. Onda jednom kad se skockamo. Samo da ne bude prevruće ili prehladno. I da nas nije savladao neki umor tog dana. Jer će u tom slučaju opet na repertoaru da budu one udobne baletanke koje se tako “fenomenalno” slažu uz svaku kombinaciju.
Ali bez obzira, sve nam treba. I dok muževi negoduju oko sumanute potrošnje, žene vešto krijumčare one papirne kese pune krpica sa sniženja. Uvek se nađe poneki neophodan komad baš za “onu” kombinaciju.
Uh ko ne mašta o crvenim cipelama koje treba imati čisto kao suvenir. Ja sam u večitoj potrazi za pravim, onim koje će me oboriti s nogu. I neka dobra pismo torba ili “klač” koji će služiti isključivo za izlaske. To nam baš svima treba. Pogotovo mamama koje izlaze dva puta godišnje. Samo da je dovoljno velika ukoliko krenemo na svadbu s decom da može bar jedna pelena da stane. Ili bar vlažne maramice da se obrišemo od fleka ili bljuckanja. Ali srećom ima i onih mini pakovanja vlažnih maramica.
“Palim” mašinu za veš i shvatam, već četiri godine perem samo – pidžame, potkošulje i trenerke. Uredno popunjen garderober trendi krpicama, čeka bolje dane.