Marfijev zakon je idiom koji označava kosmičku predodređenost pojave baksuznog događaja. Zakon je svoje ime dobio po američkom majoru Edvardu Marfiju, inženjeru koji je radio na razvoju pilotskih sedišta za katapultiranje. Legenda kaže da je prilikom testiranja G sile na pilota, kaiš kojim je test lutka bila vezana bio okrenut naopačke. I da su zato svi rezultati merenja, u stvari, bili pogrešni. Treba li napomenuti da je to primećeno tek kad je napravljen prototip katapult stolice? U tom momentu počinje istorija apsurdnih (a vrlo primenljivih zakona) rečenicom:
Ako se neki posao može obaviti na dva ili više načina, a samo jedan vodi u propast, biće urađen baš na taj način!
Iako su se od 1949. godine, kada je major izgovorio čuvenu rečenicu, vodile žučne polemike oko validnosti zakona, njegove nedokazivosti i besmislenih teorema, životna praksa je rekla nešto sasvim drugo. Svakoj osobi se barem jednom, ako ne i više puta, desila stvar koju opisuje Marfijev zakon. Ono što situaciju, na kraju, čini smešnom jeste koliko je u stvari baš taj zakon baksuznih događaja praktično primenljiv. Posebno, ukoliko ste roditelj.
Hranjenje deteta
Dok ne ojačaju, mali anđeli moraju biti odmorni, suvi, napojeni i siti. Onaj ko ima dete zna kako izgleda uvežbavanje jedenja supe. Na stranu to što 1/3 obroka iz tanjira završi pored portikle. Da li je iko ikada primetio da kašasta hrana uvek padne na mesto koje je teško dostupno za čišćenje? Uglavnom se zavuče među radijatorska rebra, upadne u rupu od šrafa na stolici. Poznati su primeri i da je hrana završavala na plafonu. Naravno, samo onom koji je viši od 3m.
Obuvanje deteta
Kao po pravilu, kada detetu kažete daj nogu, ono uvek da onu suprotnu. Najčešće izgovarana rečenica prilikom obuvanja deteta je Ne tu, daj drugu. Do danas, niko pouzdano nije utvrdio kada deci, u stvari, proradi kompas, ali se to uglavnom desi onda kada sami počnu da se obuvaju. Roditelj u agoniji posmatra 4 protraćene godine usmeravanja ulevo i udesno, ali na ga na kraju dana, ipak, obuzme zadovoljstvo što je njegovo čedo konačno naučilo gde je levo.
Traženje igračaka
Neretko se dešava da mame i tate bolje znaju gde su sve dečije igračke. Uglavnom su to kutije i police namenjene tome, ali baš tamo ih mladi vlasnici nikad ne traže. Naprosto, ono što ne vide, za njih to i ne postoji. Primena Marfijevog zakona je najočiglednija u situaciji kada dete traži igračku koju već drži u ruci. Samo u tim situacijama je u stanju da urla do iznemoglosti jer ne zna gde mu je omiljeni bager. Aneks ovom zakonu je dopisan kada je Lego masovno ušao u srpska domaćinstva. I večito pitanje: kako je moguće da ste 3 sata tražili samo jednu kockicu ne bi li završili pravljenje aviona. A onda, sasvim slučajno nagazite na nju, bosi. Onda kada je dete već leglo da spava.
Povrede na otvorenom
Koliko god bili svesni da je svaki pad, u stvari, korak ka osamostaljivanju, roditelji do današnjeg dana nisu uspeli da savladaju grč u stomaku kada im dete padne pred očima. Sasvim blizu da dobro vide šta se dogodilo, a dovoljno daleko da ga ne uhvate. Griža savesti je najadekvatnija kazna koju propisuje Marfijev zakon. Sledeći član ovog pravnog akta jeste situacija u kojoj se dete ozledi dok ga roditelji drže za ruku. Najčešće su to pad dok hoda po ivici zidića, zapinjanje za rupe u trotoaru i promašene stepenice dok se penjete. Kako i zašto se ovo dešava, niko do tančina nije ispitao, ali je nesporno da roditeljska iskustva govore da se deca češće povređuju dok ih gledamo i držimo za ruku.
Higijena
Ovde postoji nekoliko zakonskih podakata kao što su telesna higijena, higijena prostora i slično. Ne postoji nijedan roditelj kom se bar jednom nije desilo da obuče dete u čisto ili, češći slučaj u novu garderobu (pidžama, odeća za vrtić, svečana odeća), i da ista ta odeća bude uflekana (bilo čime) u roku od odmah. Pokušaj kažnjavanja deteta neće uroditi plodom, jer je praksa pokazala da se do kraja vrtića ili zabave neće uflekati više ni jednom. Isto važi i za pidžamu. Dok im ne obučete čistu, nijedna kap mleka, niti bilo koje druge hrane neće pasti na nju.
Higijena prostora obuhvata nekoliko pojmova, ali najkraće rečeno (tj.upitano):
-Zašto dete istog ili najkasnije narednog dana ulepi prstima sveže oprane prozore?
-Zašto im hrana ispadne na pod uvek kada očistite kuću, a pada u krilo kada nose čistu odeću?
-Zbog čega žele da se brčkaju (prave poplavu) u kadi onda kada oribate kupatilo?
-Zašto sveže okrečen zid oslikaju ručno rađenim motivima i onda ga ne diraju do narednog krečenja?
-Zašto uvek mogu sami da upale svetlo u kupatilu samo onda kada su im ruke umazane čokoladom?