Mali bogovi sve smeju, a njimu se ne sme ništa! Tako bi glasio početak proglasa koji bi nam uputila ta mala, dražesna božanstva… samo kad bi umela da pišu. Uživajte u čitanju!
Pročitajte još i Dužnost roditelja nije da konstantno udovoljava detetu.
“Mi smo mali bogovi. Sve mora da bude kako mi zamislimo, poželimo, iskonstruišemo. Naš plač je znak da je neophodno da gasite vatru. Svaka i najmanja neprijatnost treba u startu da bude sankcionisana, jer mi tako ŽELIMO! Želimo tako, jer smo mi božanstva koje ste vi stvorili i trebate da nam se poklonite. Poklonite se svi vi, roditelji i izdržavaoci, i naterajte svet da klekne pred nama.
Mi smo bogovi na rođendanima. Svim i svačijim.
Mi smo bogovi u vrtiću i ako vam kažemo da nas je neko dirao, očekujemo da odmah reagujete i to tako da nas ni slučajno ne zamarate proverom tačnosti informacija koje vam dajemo. Bogu se mora bezuslovno verovati.
Mi smo bogovi u parkiću i možemo svačiju igračku da uzmemo, a svoju nikome da ne damo. Može nam se. Mi smo božanstva u prevozu i svi treba da nam ponudite mesto. Svi! Ako uopšte idemo prevozom. Mi smo bogovi na moru i sve kantice i lopatice su naše vlasništvo. Kao uostalom i ljudi.
Od kako znamo za sebe, gledali su nas kao božanstva, te je naše telo, zajedno sa umom koji nam je dat, naviklo na takav tretman. I samo takav tretman. Mi dan teramo po svojoj volji. Ležemo u krevet kada nam se prohte, jer mi znamo kada nam se spava.
Pa nismo mi za džabe bogovi, a vi naši robovi.
Ako ste se usudili da se zapitate kako mi, sa svojih 3, 5, 7 ili 9 godina znamo šta je najbolje za nas, daćemo vam odgovor. Tome su nas naučili stvoritelji naši. Oni su uvek drugima govorili da mi tačno osećamo umor, glad, potrebu za nečim, bilo čim. I šta nam je drugo preostalo, osim da se sa njima složimo i živimo svoju ulogu bogovsku. Tešku, pretešku. Ovo breme niko osim nas ne bi mogao da nosi.
Da vam pojasnimo još neke sitnice. Mi tačno znamo koji sok, od sedamdeset ponuđenih, volimo da pijemo. Vrlo nam je jasno koja nam garderoba najbolje pristaje i zato opravdano dižemo glas kada roditelji žele samo da predlože drugačije. Vrlo svesno biramo kratak šorts i hulahopke ili šorts sa brzim patikama u januaru, jer nam se hoće. Ako nam se nosi bunda u julu, nosićemo je. Ako ste zaboravili, još jednom da vas podsetimo – mi smo bogovi, a ne vi.
Vole vas i poštuju, vaša božanstva lično.”
Autor: Ivana Stanisavljević
Izvor: Roditeljstvo i odrastanje