Pojam lepote danas, sveo se na fizičke karakteristike. Čak i to ne bi bilo najpreciznije objašnjenje, već se smatra da je lepa ona devojka kojoj su najbolje “legle” operacije iz oblasti estetske hirurgije. Sada, sve manje možemo da govorimo o ženama i devojkama i njihovoj lepoti. Treba ustvari pominjati radove renomiranih estetskih hirurga. Kako su kome šta nakalemili i otkinuli sa tela. Pitanje “ko ti je radio”- usne, obrve, trepavice, nos, grudi i zadnjicu sada sledi odmah iza konstatacije “kako si se prolepšala”.
Dva veka kasnije možemo ponešto da naučimo i od Dositeja Obradovića. Evo šta je on mislio onomad o lepoti…
“Devojke, naročito one koje misle da su lepše nego druge, neka se iz mladosti ne zanose svojom tobožnjom lepotom, i neka dobro znaju da koliko su lepše i pristalije, ako ne budu imale dovoljno pameti, razboritosti, stida i časnosti, toliko gore za njih. Svak se lakomi na lepu ružicu, a kako uvene, i ne obazire se na nju, baca je pod noge.
Lepota je samo obličje koje danas jeste a sutra nije. Dok je vrlina je onaj prijatni miris i prekrasni miomiris koji ne napušta čoveka ne samo u starosti, nego ni posle smrti. Ona je devojka zapravo lepa, koja je razumna, trudoljubiva, vredna i poštena.