Branimir Džoni Štulić je velemajstor mnogih pravaca u umetnosti. Čega god se latio na svom životnom putu doveo je do perfekcije. Svaki svoj poduhvat shvatio je više nego ozbiljno. Od kritike režima i društva onda kada to gotovo niko drugi nije smeo da uradi, sve do sjajnih prevoda kapitalnih dela iz antičkih vremena. Muzičar, pesnik, filozof i prevodilac sa trenutnom adresom u Holandiji. Retko daje intervjue, a i ako to učini uvek naglasi da se na Balkan neće vraćati…
Kako bilo, za one koji su odrasli slušajući Azru ove reči bi mogle da imaju veliko značenje…
“Uvijek su mi govorili da ja moram, recimo, promovirati ploču, da se moram slikati, davati intervjue… Pa sam ih pitao: “Jeste li čitali Dostojevskog?” Vele “Jesmo” “A jeste li ga kad vidjeli?”
Beznačajan čovjek teži da ima vlast, što bi drugo. Jedina prilika mu je da ukrade, da zajebe, da nešto napravi, da ima neku važnost, inače je nitko i ništa…
Riječi su isto kao i gomila ljudi, nije nužno znati za sve. Odaberi za sebe samo one prave.
Sloboda nije jednostavan domaći zadatak, ona je svijest o skladu nesklada nesavršenih ljudi.
Dug je put do vječnosti i mi ga prelazimo šutke i u miru.
A da postoje zakoni jači od propisanih, to ne znate. To su heroji govorili, kad su bili mali.
Kosa mi se diže na glavi i strašno me ljuti kad vidim da idioti postaju cijenjeni ljudi.
Ako želiš da saznaš, pristani na sve. Ako želiš da mijenjaš ljude, ne odmeći se.
I rijeka nije bila rijeka u samom početku, i nije nužno da ne bude ponornica do kraja.
Riješio da se branim, da objasnim svoj grijeh. Darovali mi robiju, a nadu ni za tren. Pa iako me proklela, razorila mi dom, još volim malu beštiju, dragu srcu mom.
Gledaj moju malu kako ide niz ulicu, primjećuješ li boju na njenom obrazu. Danas je prvi dan u proljeću i ona uživa kao da je posljednji.
Nije važno odakle sam, sve dok znadeš kuda putujem. Deralo me sedam mora, gorka kora ljute nevolje.
Treba li da saznaš kamo odlazim, izmišljajući potrebu za promjenom. Treba li da saznaš sve sto osjećam. Vrati se u ladicu.
…Čak i dok me pljuješ, čak i dok me lažeš – ja se oporavljam!
Da li lažem kada kažem da je sreća u tri stvari:
Dobroj ženi, gitari i bogatom tati koji uvijek nešto radi…
Ako ikad dospijem tamo gdje prestaje strah, bit ću spreman da zaboravim.
Kažu da je ukus karakter, a karakter sudbina…
Trebalo bi da smo bar po nešto naučili od njega…