GMO nije sredstvo da ostvarimo slobodan život

0
107
GMO nije sredstvo da ostvarimo slobodan život
gmo
gmo paradajz

Proteklog vikenda građani Kragujevca marširali su protiv GMO i Monsanta. Tim povodom oglasio se i Prof. dr Miodrag Dimitrijević koji se građanima obratio putem pisma.

PISMO PROF. DR MIODRAGA DIMITRIJEVIĆA KRAGUJEVČANIMA, 20. MAJ 2017.

Draga braćo i sestre!
Borci za zdravu i prehrambeno samostalnu Srbiju!
Pozdravljam vas i ovaj plemeniti skup!

Više puta je rečeno, ali uvek treba da bude ponovljeno – samostalnost u proizvodnji hrane je garant suverenosti i slobode naroda i države. Ko je sposoban da sam proizvodi hranu, da sam svoj tanjir puni, ko je prehrambeno nezavisan, taj je i slobodan!

Robovi se prave u redovima za hranu, sa tanjirom u rukama, koji čekaju da im taj tanjir neko drugi napuni. Da ih nahrani!

Mi nikada nismo bili robovi. Uvek smo težili slobodi i pravdi. Tako su nas naučili naši stari. Tako mi treba da učimo svoje potomke. I ne samo da ih učimo, već da se borimo da im tu slobodu ostavimo u nasleđe.

gmo
gmo krompir

Genetički modifikovana hrana je sredstvo oduzimanja slobode. Način da se prehrambena zavisnost ostvari prodajom prehrambenih proizvoda, dok se tehnologija te proizvodnje ljubomorno čuva i patentima se obezbeđuje monopol. Nekada slobodna proizvodnja hrane, se zatvara u zaštićen i osiguran prostor privatnih kompanija. Poljoprivredna proizvodnja raste, ali glad i nepravda još uvek postoje. Šta više, jaz između sitih i gladnih se dramatično produbljuje. Umesto da bude deo rešenja, GM hrana je postala deo problema.

Transgena tehnologija, koja proizvodi GMO, je moćno oruđe u sukobu agresivnog korporacijskog sveta i slobodnih naroda koji ne žele da budu podanici Orvelovog društva. Onih koji ne žele da svoju teško izborenu slobodu i samostalnost polože pred noge liberalnih globalista. Težnja da mala bogata i obrazovana elita vlada osiromašenom i obrazovno zapuštenom većinom je pokušaj obnove robovlasničkog društva. Kako drugačije da se nazove činjenica da je desetak najmoćnijih kompanija 2007. držalo 67% tržišta semena, a već 2015. je taj procenat bio 94%. Ovim se ne ostvaruje samo koncentarcija profita, već se aktivno kontroliše poljoprivredna proizvodnja, a time i proizvodnja hrane na globalnom nivou.

Pročitah ovih dana da Srbija može da hrani 50 miliona ljudi!!! I to prema procenama poljoprivrednih stručnjaka. Ja vas pitam da li je isto da Srbija hrani 50 miliona ljudi sejući tuđe seme, naročito GM seme, vozeći tuđi traktor i kombajn, kupujući tuđe đubrivo, koristeći tuđu tehnologiju proizvodnje, plaćajući tuđe patente i tuđe znanje, čak radeći na tuđoj zemlji, ili da ima svoje seme, svoju zemlju, svoju mašinu, svoje znanje, svoju tehnologiju, svoj put od „njive do trpeze“. Ako tu razliku vidite, onda vidite i razliku između ropskog rintanja za tuđe interese i novčanike, onog koji iscrpljuje i uništava i rada radosti proizvodnje hrane u slobodnoj zemlji, slobodnih ljudi koja snaži i umnožava.

gmo
inženjer za gmo

GM organizmi su tu. Tu su da ostanu. Tehnologija njihovog stvaranja će da se usavršava. Međutim, i mi smo tu da ostanemo! Da se usavršavamo! Srbija je jedan od 158 svetskih centara biološke raznovrsnosti! Oko 16% flore u Srbiji su balkanske i lokalne endemske vrste! Imamo preko tri hiljade raznih biljnih vrsta. Da li je to malo da se prehranimo, pa i da pretekne? Da li nam još i GMO treba!

Samo jedan od naučnih instituta u Srbiji, ima preko 1.200 registrovanih sorti poljoprivrednih kultura! Od toga je oko 750 sorti registrovano i u inostranstvu! Izvozi seme, tehnologiju proizvodnje, a time i srpsku pamet u preko 30 zemalja sveta, od Kanade, preko Argentine, Britanije, Francuske, Italije, Turske, Irana, Rusije, Indije, sve do Kine! Ostvarujemo, kao država, preko milijardu evra samo od izvoza semena, koje je plod naše nauke i rada naših vrednih ljudi! Da li je to malo da se prehranimo, pa i da pretekne? Da li nam još GMO treba?

Mi treba da smo nacija znanja i praćenja naučnih i tehnoloških rezultata, a ne nepismeni i slepi korisnici proizvoda te tuđe tehnologije. Umesto pitanja da li da dozvolimo promet, a neki kažu i gajenje GM poljoprivrednih kultura, mi treba da se pitamo koliko ulažemo u naše obrazovanje i nauku i zašto tako malo? Koliko ulažemo u srpsku poljoprivredu i zašto tako malo? Gde je srpska, nekada moćna, prehrambena industrija i kako da je obnovimo? Kako da „kupujemo domaće“, ako to „domaće“ ugušimo i satremo? Svaki domaćin i domaćica znaju da se kuća gradi od temelja, a ne od krova. Tako treba da razmišljaju i delaju mudri i oni koji vole svoju Otadžbinu.

Zato gradimo, snažimo, proizvodimo naše, živimo zdrav i slobodan život.

GMO, ovakav kakav jeste, nije sredstvo da to ostvarimo. To je samo još jedna karika u lancu roba.

Prethodne generacije su uložile veliki napor da nas učine slobodnim i uspešnim ljudima, oslobađajući nas uvoza semena, mehanizacije i drugih sredstava za uspešnu proizvodnju hrane. Srpska pamet i znanje u agraru i prehrambenoj industriji su bili njihov legat nama, praćeni nadom da ćemo mi, koji smo sledeći, to da znamo da poštujemo, čuvamo i dalje razvijamo. To dobro je stvoreno radom i žrtvom naših očeva i dedova. U tom dobru su njihova krv, znoj, suze, odricanje, ali i radost, nada i vera u nas – njihove potomke. Mi našoj deci i unucima nemamo pravo da uskratimo tu teško izvojevanu slobodu. Borba za prehrambenu samostalnost je plemenita i važna, kao i borba za Kosovo i Metohiju! To je borba koju ne možemo, niti smemo da izgubimo.

Stotinutridesetpet lokalnih samouprava je ovo prepoznalo. Većina stanovnika Srbije je ovo prepoznala. Sada ostaje da to prepoznaju SVI!

Zato živeo rad za napredak i slobodu!
Živeo rad u duhu predaka i na korist potomaka!
Živela napredna i nepredana Srbija!

Kako radili, tako nam Bog pomogao,

prof. dr Miodrag Dimitrijević

Izvor: prviprvinaskali