Kada se potegne pitanje vaspitanja, beskonačan je broj različitih odgovora. Savremeno društvo donosi sve više varijacija, pa je roditeljima nemoguće da otprate i primene većinu “novih” načina odgoja dece.
Sve je više onih koji se doslovce drže rečenica iz literature o vaspitanju, te često izgube kompas sopstvenog roditeljskog instinkta.
“Ko je u pravu?”, “Koji je najbolji pristup?”. Stručnjaci iz oblasti dečije psihologije se trude i utrkuju kako bi dali pravi odgovor, a nekada su tradicije to rešavale lako.
Svaka društvena zajednica imala je svoje kodekse, koji su se prenosili generacijama, tako da je i danas moguće videti obrise u razlikama pristupa deci na različitim kontinentima.
Kinezi, Koreanci i Japanci
Umnogome različite kulture, međutim kada je pristup deci u pitanju nema puno razlike. Sve tri tradicije bazirane su na ogromnom poštovanju starijih, te razlika od svega nekoliko godina takođe igra ulogu u komunikaciji. Deca se pre svega uče da poštuju starije, unutar porodice, mlađe dete zove starije određenim imenom (stariji brat/sestra), nikako ličnim. Kada se deca obraćaju bilo kome starijem, pokazuju poštovanje poput persiranja u našoj tradiciji, čak i među drugaricama važe ova pravila. Ono što je takođe karakteristično je izraženi takmičarski duh, uslovljen ogromnom konkurencijom zbog prenaseljenosti. Deca se spremaju za velike poduhvate i fenomenalne rezultate s’ ciljem da ne završe u pirinčanim poljima. Provode u školi i na vannastavnim aktivnostima u proseku 12 sati u toku dana, a domaći zadaci se rade do kasno u noć. Roditelji zbrinjavaju svoju decu i plaćaju im fakultete, ali očekuju od svoje dece da brinu o njima kada ostare.
Indija
Drevna civilizacija koja je donela mnogo mudrosti ovom svetu, takođe gaji specifičan pristup u odgajanju dece. Indijci su narod koji najviše učestvuje u životima svog potomstva dece, kako u detinjstvu tako i u njihovom odraslom životu. Pošto Indija nije baš homogena religijski i tradicionalno postoji nekoliko stvari koje ih na nacionalnom nivou vežu. Zanimljivo je da su deca ekstremno čuvana od padova i povreda, što znači da je neko uvek tik uz njih. Indijci ovakvu brigu objašnjavaju lakoćom širenja infekcije kod povrede, zbog vrućine i zagađenja, a bolnice su uglavnom takve da ih je bolje zaobići. Deca su od malih nogu upućivana na religiju, najviše se pažnje poklanja duhovnosti. Roditelji imaju vrlo prisan odnos sa decom, koji je zasnovan prvenstveno na ljubavi pa tek onda na poštovanju. Da su roditelji veoma poštovani od strane dece dokazuje podatak da se tradicija ugovorenog braka i dalje u 99% slučajeva održava i danas.
Skandinavija
Novija tradicija vezana za ovaj deo Evrope je stavljanje deteta u krajnje privilegovan položaj u društvu. Moderni Skandinavci veruju da decu treba poštedeti svake patnje i da treba stimulisati učenje isključivo iz sretnih okolnosti. Poštovanje je usmereno od odraslih ka deci, što ima smisla, jer su velike šanse da će respekt biti uzvraćen kada deca odrastu. Sve više se insistira na osposobljavanju dece za život u praktičnom smislu te populacija Skandinavije svoju decu vaspitava i uči da poznaju, vole i poštuju prirodu.
Severna Amerika
Amerikanci akcenat stavljaju na ljubaznost. Pre svega im je važno da su im deca civilizovana. Pošto je individualizam dostigao neverovatne “visine”, ne postoji “pravo” posvećivanje deci. Radno vreme u tom području, prosto onemogućava roditeljima da provedu vreme sa svojom porodicom. Vikendom svi zajedno odlaze u šoping, kupuju se igračke i jede se u food court-u. Deca su veliki teret na budžetu, pa većini roditelja padne kamen sa srca, kada im deca odu iz kuće. Vrlo često su veze sa roditeljima prekinute, i ne postoje očekivanja na relaciji dete-roditelj.