Mama koja nije opsednuta svojim detetom

0
379
Mama koja nije opsednuta svojim detetom
opsednuta mama
opsesija novog vremena

Mama koja veruje da nije opsednuta svojim detetom otkriva koji su njeni razlozi i lajtmotivi za opušteno vaspitavanje…

“Nisam opsednuta svojim detetom i mislim da je to ok. Nećete me nikada videti na zabavama, kako provodim sate podnoseći referat o svom detetu. Koliko jede, kada i kako spava, i koja je najnovija stvar koju je savladala. Koji broj garderobe nosi, kada je počela da puzi i koliko je napredna za svoj uzrast.

Postoje izuzeci, svakako, to je kada mi neko postavi precizno i direktno pitanje oko nekih od ovih stvari, ali najčešće brzinom svetlosti, promenim temu.

Meni je veoma drago što sam majka i uživam u odrastanju mog deteta, ali svoje “slobodno” vreme volim da ispunjavam nekim novim stvarima. Volim teme s ljudima koje su nevezane za decu.

Nisam jedna od onih majki, koja pada u nesvest ukoliko dete nije imalo u toku dana pet savršeno izbalansiranih obroka. Neću se stresirati ako za večeru moje dete pojede šaku cerealija ili jednostavno popije voćni jogurt.

Ne letim iznad svog deteta svake sekunde, već je “ohrabrujem” da sama sebe animira i otkriva novi svet.

Ne dajem joj sve što poželi, ali isto tako znam da neću doživeti bacakanje po podu u prodavnici zbog nečega što ne može da dobije.

Iskreno uživam u stvarima koje radim bez nje, i smatram samoću neprocenjivom kada i se za to ukaže prilika. Divna regeneracija za mamu, dok je tata na zameni.

Nisam opsednuta time kada će prohodati ili izgovoriti prve reči. Znakovni jezik za bebe mi je najiskrenije ide na nerve, a ne vidim ni iz daleka njegovu svrhu. Gubljenje vremena i za mamu i za bebu.

Nisam zalepljena za telefon da proveravam s bakom da li je sve ok, kada izađem sa mužem na večeru. Jednostavno uživam.

Nisam ja samo mama. To jeste moja najveća preokupacija, ostvarenje i nagrada, ali preživeo je i jedan deo stare mene koji i dalje želi da diše.

I pre nego što sam postala mama ja sam bila mnogo toga.

Definitivno znam da nisam opsednuta svojim detetom, a evo i zašto…

Koliko se sećam i znam iz priča, ni moja majka nije bila opsednuta sa mnom. Sigurno sam izrasla u osobu s nekim manama, ali sam generalno zadovoljna sobom. Nezavisna sam, ne treba niko da me animira, uživam u svojoj slobodi, a u samoći se dobro snalazim. Ne plašim se da izrazim stav i imam sjajne liderske sposobnosti. Lako donosim odluke, i nemam problema sa suočavanjem sa životom.

Moja mama je znala da pohvali moje rezultate, ali nije bila Gospođa Hvalisica koja smara i davi uspesima svoga deteta. U školi se uvek ponašala normalno i skromno, obzirom na moje sjajne rezultate. Kao što ona nije dizala nos zbog toga, nije ni meni toliko davala kredita da ja pomislim kako sam neprikosnovena. Sve sa dozom, sve u meri – ja bih rekla zdravo i normalno.

Takođe sam zahvalna toj istoj ženi, što nije obletala oko mene poput helikoptera. Ja stvari znam da počnem i završim sama bez ičije pomoći.

Moja je želja da svoju ćerku takođe vaspitam tako da bude nezavisna. Da bude jaka i odlučna. Da shvati da mora da se bori jednako kao i svi drugi za ono što želi da postigne.

Nije samo pustite dete da se igra samo. Roditelji svojim primerom najbolje vaspitavaju decu. Da, potrebno je provesti vreme sa decom. Ponekad ih malo ćušnuti od sebe i ohrabriti da se sami zaigraju. Ako mama čita dok se dete igra, i ono će jednog dana zavoleti knjigu. Bar mi se tako čini. To ću ja da probam. Ne osuđujem mame koje su opsednute svojom decom, samo sam imala potrebu da kažem zašto ja to nisam. Na kraju, rezultati se vide tek kroz dve ili tri decenije. Život je čak i tri do šetiri puta duži od toga.

Svim roditeljima želim sreću! Živeli uz vino i vodku. Ja sam za vodku, ne pijem vino, i tako…”