Ko nije spreman na kompromis, nije spreman ni na život. Dogovor donosi mir i blagostanje, proširuje horizonte i povećava nivo samospoznaje i spoznaje sveta uopšte. Koliko god da uvedete život u homeostazu energetski i karakterno, i usaglasite se sa osobom sa kojom delite svoj život, kompromis vam neće doneti ljubav. Ona mora da postoji nezavisno od toga. Mora, jer u suprotnom odživite samo splet dogovorenih okolnosti bez davanja šanse sebi da uživate i u ljubavi. Puno je komponenata koje ljubav održavaju i rasplamsavaju, ali se ona rađa sama od sebe.
Jedna od komponenti koja je ključna da ljubav ostane živa između ljudi je praštanje. Lako je izgovoriti svaku reč sveta, pa tako i ovu, ali zaista od srca oprostiti može samo ljubav. Emotivna zrelost se sasvim izvesno gradi, i nisu svi ljudi u stanju da se izdignu. Mnogi provedu život ordinirajući u mraku sopstvenih emocija. Zahvaljujući slabašnoj introspekciji, drugi ljudi im najčešće bivaju neprijatelji. Razočarani u život i ljudski rod per se, na sebe ne prihvataju ni minimum odgovornosti. Savest im je vrlo malo, ili nerazvijena uopšte. Da bi čovek mogao da voli zaista mora da bude na visini mnogih životnih zadataka. Jedino deca imaju privilegiju da vole bez ikakvog napora. Nije pravi napor u pitanju, ali odrasli ljudi moraju da shvate mnogo više stvari kako bi bili dostojni ljubavi.
Moraju, pre svega da znaju da ljudi ne dele uvek iste misli i stavove o određenim stvarima. Da postoje dobri i loši dani za svakoga. Da svaki pojedinac ima svoj emotivni integritet i da mu je neophodan neko ko taj integritet neće narušavati. Odrasli moraju da shvate da je ljubav – dozvoliti voljenoj odnosno voljenom da bude slobodan, da se razvija i raste. Uspešan brak i sreća supružnika je pogotovo time uslovljena. Ne boli svakoga ista rana, i ne izaziva svima osmeh na licu ista šala. Ljubav je južni vetar. Najprijatnije note rajskog tonaliteta.