Prvi srpski car, sin kralja Stefana Dečanskog, Dušan Nemanjić, je jedan od likova iz naše istorije koji je najviše obavijen mistikom. Priče o njegovoj fizičkoj lepoti, snazi i visini, ujedno i veštini ratovanja i diplomatiji, su načinili od Dušana – Silnog. Ipak, valjalo bi zaviriti u preostale spise i eventualne fizičke dokaze ne bi li istorija ostala upamćena baš onakvom kakva je bila. A jednom je, pod vladavinom cara Dušana, Srbija izlazila na 3 mora…
Osim što su u periodu od 1345. do 1355. godine postavljeni temelji državnosti i što je donet čuveni Dušanov zakonik, prvi pravni akt u Srba, za vreme Dušana je Srbija izlazila na 3 mora – Jadransko, Jonsko i Egejsko. Ovo je priča o tome iliti – kako smo od tri mora došli do “tri Morave”.
Car Dušan Silni, kako ga danas knjige beleže, bio je sve ono što je srpska vlastela čekala vekovima – sposoban, hrabar i odlučan.
Dao im je priliku da osvajaju, šire se i donose ratni plen. Zato i ne čudi što je najveći broj srpskog plemstva, nezadovoljan popustljivom politikom prema Bugarskoj i Vizantiji, u sukobu Dušana i njegovog oca, tadašnjeg kralja Stefana Dečanskog, stao na stranu mladog kraljevića.
Šta se jelo na dvoru Nemanjića?
Pod Dušanovom vlašću, srpski uticaj je proširen do obala Egejskog mora i Svete Gore. Za vreme najvećeg teritorijalnog osvajanja, srpska država se prostirala na teritorijama današnje Crne Gore, Makedonije, Bugarske, Grčke, Albanije, delovima Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije.
Preko 250.000 kilometara kvadratnih prostora na kom su, u jednom carstvu, živeli Srbi, Bugari, Grci…
Ova velika država se prostirala od Dunava, na severu, do Korintskog zaliva, na jugu. Granica na zapadu je bilo Jadransko, a na istoku Egejsko more.
Nastojeći da se u svemu ponaša kao i vizantijski carevi, koji su bili uzor celom tadašnjem hrišćanstvu, Stefan Dušan je razvio i široku zakonodavnu delatnost. Dušanov zakonik je donet 1349. i dopunjen 1354. godine. Zakon je usvojen sa ciljem da se država uredi propisima koji bi važili za celo carstvo. Podjednako i za vlastelu i za podanike.
Činjenica da je umro mlad (45 godina), u punoj snazi i kada se spremao u pohod za osvajanje Carigrada, i danas ostavlja prostora teorijama zavere.
Posle smrti cara, veliko carstvo je počelo da se raspada. Car Uroš nije posedovao očevu odlučnost i srčanost i nije uspeo da sačuva državu. Istorija ga pamti kao Uroša Nejakog.
Dugi niz srpskih vladara iz dinastije Nemanjić se sa njim i prekinuo. To je, i zvanično, bio kraj srpskog carstva.
Izvor: Dnevno.rs