Search for content, post, videos

Iznenađujući načini na koji muzika utiče na naš mozak

muzika utice na mozak
muzika utice na mozak

muzika utice na mozak

Muzika je jedan od najstarijih oblika izražavanja potreba, emocija i stanja. Naučno je dokazano da utiče na različite delove mozga. Međutim, da li ste znali da različite vrste muzike više ili manje prijaju osobama sa određenim osobinama?

Srećna/tužna muzika utiče na to kako vidimo neutralna lica

Obično smo u stanju da kažemo koja melodija ukazuje na sreću, a koja na tugu. Ovo nije samo subjektivna ideja koja proizilazi iz toga kako se mi osećamo. Naš mozak različito reaguje na srećnu i tužnu muziku. Jedna studija je dokazala ovu tvrdnju. Naime, kada je ispitanicima puštana srećna muzika, oni su neutralna lica videli kao srećna. Ono što je zanimljivo jeste kako naše emocije reaguju na muziku. Postoje dva osećaja koja u nama izaziva muzika: doživljavanje emocije i razumevanje emocije. To bi značilo da iako možemo da prepoznamo neku muziku kao srećnu ili kao tužnu, mi ne moramo i da doživimo tu emociju.

Zvukovi okoline povećavaju kreativnost

Kada je u pitanju kreativnost, glasna muzika je glavni neprijatelj. Ispostavilo se da je umerena jačina zvukova u okruženju idealno okruženje za kreativno stvaralaštvo. Način na koji ovo radi jeste aktivacija centra koji promoviše apstraktnu obradu podataka. Aktiviranjem ovog centra se povećava kreativno razmišljanje, odnosno pribegavanje kreativnijim rešenjima. Kada je buka prevelika, naš mozak se bori da efikasno procesuira informacije te je kreativnost u zapećku.

Izbor muzike govori o našoj ličnosti

Ova stavka treba da se uzme sa rezervom, jer još uvek nije izvršeno dovoljno ispitivanja na ovu temu. Ipak, postojeći rezultati deluju veoma zanimljivo.

1. Bluz – visok nivo samopoštovanja, kreativnost, nežnost i opuštenost;

2. Džez – kreativnost, samopoštovanje, opuštenost;

3. Klasična – introvercija, visok nivo emocionalne inteligencije;

4. Rep – ekstrovercija, samopoštovanje;

5. Opera – visoko samopoštovanje, kreativnost i nežnost;

6. Kantri – vredni, skloni napornom radu;

7. Rege – samopoštovanje, kreativnost i ekstrovercija;

8. Muzika za ples – kreativni i otvoreni, ali ne i nežni;

9. Indijska – nisko samopoštovanje, kreativnost, lenjost;

10. Rok i hevi metal – nizak nivo samopoštovanja, kreativnost, uzdržanost;

11. Pop – ekstrovercija, nežnost, lenjost i nekreativnost;

12. Soul – visoko samopouzdanje, kreativnost, opuštenost, nežnost.

Muzika može da nas ometa u toku vožnje

Ova tvrdnja je u suprotnosti sa ustaljenim mišljenjem. Naime, grupa ljudi je testirana u vožnji u tri varijacije. Vožnja bez muzike, muzika po njihovom izboru i po izboru istraživača. Najviše grešaka su napravili kada su slušali svoj muzički izbor. Najmanje ih je bilo dok je u kolima bila tišina. Iznenađeni?

Sviranje instrumenta značajno povećava motoričke i saznajne veštine

Učenje sviranja na nekom instrumentu je veoma korisna vežba za mozak. Naime, osobe koje su savladale ovu veštinu pokazuju bolju motoričku sposobnost i kognitivne veštine. Takođe, osobe koje umeju da sviraju jedan ili više instrumenata imaju veću moć neverbalnog rasuđivanja. Razlog tome je što bolje uviđaju i prepoznaju veze, sličnosti i razlike među predmetima.

Klasična muzika poboljšava vizuelnu pažnju

Pacijenti koji su imali moždani udar su pokazali poboljšanje vizuelne pažnje, slušajući klasičnu muziku. Studija je takođe dokazala da tišina ima lošiji rezultat od buke.

Telefonski razgovori smanjuju pažnju

U ovoj studiji su se naučnici bavili uticajem buke na naš mozak. I shvatili su, da je razgovor telefonom na ulici, gde samo slušamo, jedan od najgorih ataka na mozak. Naime, pored toga što se borimo da čujemo sagovornika, takođe slušamo i buku saobraćaja. Pažnja nam je odvučena, jer ne učestvujemo aktivno u razgovoru. Kada su ispitanici zamoljeni da ponove o čemu su slušali, više od 80 % nije znalo da kaže. Sa druge strane, pažnja koju bi trebalo usmeriti na kretanje i bezbednost u saobraćaju je ometena glasom sa druge strane žice.

Muzika nam pomaže kada vežbamo

Ovo nije nikakva novina. Još 1911. godine Leonard Ajres je dokazao da biciklisti voze brže kada slušaju muziku. Razlog leži u prevari koju serviramo našem mozgu. Naime, kada se umorite od vežbanja vi jednostavno želite da stanete. Slušanjem muzike signali o početnom umoru se zanemaruju, jer nam muzika zaokuplja pažnju. Ovo se odnosi isključivo na treninge niskog i umerenog intenziteta. Studija objavljena 2002. godine je dokazala da biciklisti koji slušaju muziku troše do 7 % manje kiseonika od onih koji istu vežbu rade u tišini. Tempo muzičke numere je takođe važan, jer kod sporijih ritmova nije dokazan ovaj rezultat.

A kako muzika utiče na vas?