Nešto što me strašno fascinira fenomenološki je, generalno, IT scena u Srbiji. A ono što me fascinira psiho-fenomenološki su grupe na društvenim mrežama, konkretno na Vajberu, Vocapu, Mesindžeru.
Čovek je skroz nešto drugo, zapravo je skroz nešto što ON ustvari suštinski i JESTE.
Psihologija kolektiva, tj. puno bliskih ljudi na grupi na socijalnoj mreži otvara u čoveku potpuno novi ventil i dokazivanja i potrebe da izraziš najboljeg sebe, a opet i svoju duhovitu stranu da staviš na pijedestal, jer Bože moj, moraš biti pomalo i zabavan.
Genijalno je to što, kada poznaješ vrlo dobro osobu sa kojom si u grupi, nekako ti bude drago da ga i drugi upoznaju. Njegove vrline, toplote, kao i njegove udarce ispod pojasa i njegove mane. Pogotovo ti bude drago da to shvate ljudi koji idealizuju na neki način takvu osobu. To razbijanje iluzija na grupama je predmet, kako rasprave, tako i razmišljanja. Egzotična destinacija za one koji vole da razmišljaju. O stvarima. Što bi rekla moja kuma.
Zatim:
Grupa ljudi, čopor koji sretneš ad-hok, stihijski naletiš na njih na nekom događaju. Porodičnom, društvenom, poslovnom. Uvrzeš se sa njima na nekom visokom nivou, opet ad-hok, i odmah se povežete na društvenoj mreži i predstaviš se odjedared u punom sjaju, kao i taj neko – tebi. Ukoliko gospodin Facebook već nije sam postavio status “evo sa ovom osobom ćeš ostvariti kul vajb i od sad ćeš sa njom dugo godina unapred razmenjivati kul vajbove”, jer Facebook algoritam je nešto što živi sa mnom u dnevnoj sobi, tušira se u mom kupatilu, spava u mom krevetu… a nije Zlatokosa. Niti sam ja Tri medveda.
Grupa ljudi sa event-ova, događaja.
Budući da se krećem po nekakvim IT događajima u Beogradu, a u cilju poboljšanja svojih poslovnih težnji koje od srca guram u pravcu napretka (pisaću o tome jednom, nije vezano direktno za mamaJo), ja opet srećem nekakve grupacije ljudi, iz stručne javnosti, koje mi odmah bivaju same “ponuđene” na što bržem, višem, kvalitetnijem i boljem nivou na socijalnim mrežama. Odmah mi izbijaju u news feed-u kao neko koga ne znam – a prepoznajem, pa kažem “aha, to je ta riba od večeras”, i uvrzemo se. Isprepletemo se energetski, pa možda nekad budemo isprepleteni i poslovno ili u smislu nekakvih poslovnih mogućnosti.
Čudne su socijalne mreže, ti živi algoritmi koji te spajaju bez muke, bez goluba pismonoše i fiksnog telefona, koji te spajaju sa svojim mislima. One te direktno povezuju sa snovima, otelotvoravaju tvoje misli i samo ti seviraju na zlatnom poslužavniku izuzetke koji portvrđuju pravilo:
Veruj, i biće.
Ništa nije slučajno.
Svet je moj.
Verujem u sebe i letim na krilima svoje ideje o sebi.
Eto, fenomenologija grupa na društvenim mrežama je čitava jedna psihologija koju živim i koristim kao Jung onu metodu koju ja upražnjavam kod psihoterapeuta. Grupe su mogućnost i šansa. Ako ništa, da upoznate sebe. U odnosu na one druge, vama bliske ili bar one – vama poznate.
Oformite grupu i posećujte događaje kojih ima sad gomila, za sektor koji je vaš posao ili sfera interesovanja. Učite, nikad ne znate dovoljno o ljudima i o svojim neznanjima! Skontala sam to.
Ljubim Vas,
mamaJo